Humanost Banjalučana: Od mladića kojem je pozlilo okretali glavu (Foto)

Od oko stotinu Banjalučana, koji su naišli pored sugrađanina kojem je “pozlilo” nasred ulice, njih tek nekoliko mu je ponudilo pomoć, dok su ostali nastavljali dalje ili pak okretali glavu u drugom smjeru, po paroli “gledam svoja posla”.

“Nezavisne” su, uz pomoć Bojana Kovačevića, glumca banjalučkog DIS pozorišta mladih, testirale humanost stanovnika grada na Vrbasu, ali su ovom mladiću, koji je glumio da ima malaksalost, nesvjesticu i jake bolove, tek četiri osobe prišle i upitale ga šta mu se dešava.

Počeli smo u blizini Muzeja savremene umjetnosti RS, gdje je Kovačeviću “pozlilo”, nakon čega se kao pokošen savio i simulirao bolove po kojim bi se naslutilo da će da se sruši na trotoar. Nije to zabrinulo prolaznike, već se ispostavilo da “sit gladnoga ne razumije”.

Na nekoliko metara od glumca, mladić i djevojka poljubili su se, pozdravili te otišli. Još oko 20 osoba tuda je naišlo. I prošlo. Prvi mu je prišao sugrađanin koji je i odranije poznat po humanosti – Đuro Ožegović, predsjednik Udruženja dobrovoljnih davalaca krvi Banjaluka.

“Momak, šta ti je, jesi li dobro”, upitao je Ožegović.

Nedaleko od insceniranog dramatičnog događaja, fotograf i novinar “Nezavisnih” bilježili su reakcije, a kada smo Ožegoviću prišli i otkrili mu da je riječ o istraživanju, on je izjavio da nikada ne bi prošao pored čovjeka u ovakvim situacijama.

“Vidim, nije mu dobro i automatski sam prišao da mu pomognem. Pa, ja i na putu stanem i sklonim granu ili kamen da ne smeta vozačima. Zatečen sam time što su mnogi pored ovog mladića samo prošli”, kazuje Ožegović.

Ubijeđeni da je u prvom dijelu eksperimenta sasvim slučajno zakazala humanost, preselili smo se kod semafora, preko puta zgrade Administrativne službe grada Banjaluka, gdje se Kovačević bespomoćno uhvatio za stub.

Minuti prolaze. Pored njega je, pored ostalih, bila i mlađa djevojka, sa slušalicama u ušima. Pogledala ga je. Ali je reakcija izostala.

Ubrzo se na semaforu uključilo zeleno svjetlo. S obje strane saobraćajnice žurno su prelazili pješaci. Kao pored kipa, prošetali su pored Kovačevića. Ali, okreće se prema njemu najednom mlađi muškarac. Nailazi gotovo istovremeno i žena, koja takođe prilazi.

Kada smo joj saopštili da je riječ o istraživanju, laknulo joj je. Rekla je da žuri i otišla. Drugi dobrotvor inače je tehničar u Službi hitne pomoći Doma zdravlja Banjaluka. Zamolio nas je da mu ime ne objavljujemo. Pozitivan publicitet mu, očigledno, nije bitan, ali mu je i te kako važno da pomogne drugima u nevolji.

“Gdje ću proći, a da ne pomognem čovjeku”, kaže ovaj tehničar.

U nastavku monitoringa sa glumcem smo prošetali do parka “Petar Kočić”, gdje je naš saradnik zbog “bolova” doslovno legao na klupu. Tu nastupa nova nevjerica. Žena koja je sjedila pored njega, te vidjela da mu je loše, ustaje i odlazi. Otišli su i mnogi drugi, koji su pješačili i vidjeli mladića.

Nakon “smjene” brojnih lica, prišla mu je žena srednjih godina, žurnim korakom. Bila je preplašena. Upitala ga je da li ga boli glava ili stomak.

“Ma joj, djeco moja, i bolje je što je ovo istraživanje. Kad sam ga vidjela kako je legao, presjeklo me je. Računam, imam vode u tašnici, daću mu i vidjeti šta mu se desilo. Mladić odlično glumi! Svako ko ga je ugledao pomislio bi da je u nevolji”, ističe ova Banjalučanka.

Ukoliko vas je sve ovo pogodilo i ako ste se zapitali kakvi smo to ljudi, tek slijedi najveće razočarenje. Sa glumcem smo se dogovodili da se “sruši” pored zapadnog tranzita, na trotoaru uz koji neprestano prolaze vozila.

Ležao je nepomično, okrenut glavom prema asfaltu. Mnogo vozača pogledalo je u njegovom pravcu, ali je samo jedan od njih usporio automobil. Ali kočnicu do kraja nije stisnu. Nastavio je vožnju.

Brojali smo – prošlo je više od 40 vozila. Međutim, telefon Službe hitne pomoći Banjaluka, kako nam je potvrđeno, nijednom nije zazvonio zbog mladića koji je ležao nepomičan. Glumac, nakon što je podvukao crtu, nije krio razočarenje.

“Ne daj bože da mi se desi nešto slično na ulici, umrijeću garant! Očigledno je da ljudi, dok ne osjete, dožive ili na kraju krajeva prožive problem – nemaju emocija, ne osjećaju ništa od toga”, kaže Kovačević.

Izvor: Nezavisne