Šta smo voljeli da jedemo: Viršle iz kioska, žele-zeka, džambo-flips, kinderlada… (Video)

Hipermarketi koji su u posljednjih nekoliko godina otvoreni u maltene svakom dijelu naše zemlje, donijeli su obilje artikala najrazlilčitijih proizvođača, pa sada kupci, ukoliko imaju dovoljno sredstava, mogu da priušte skoro sve što zažele od omiljenih jela. Prosječan potrošač kada ne zna šta treba da kupi, može da se izgubi u raznovrsnoj ponudi i minornoj razlici u cijeni.

Nekad, međutim, nije bilo tako. Tačno se znalo šta se u prodavnicama kupuje, a male bebe su nakon “tata i mama” izgovarale riječi svoje omiljene hrane. U većini slučajeva, sad tih proizvoda nema u ponudi. Neki su opstali u istom pakovanju, a neki su usavršeni novim ukusima i sada se prodaju pod drugim imenom.

Predstavljamo vam neke od najpoznatijih prehrambenih proizvoda koji izazivaju nostalgiju i koji su obilježili mladost nas mnogih.

Žvake u obliku cigareta

Obavezna alatka za rad prodavačica u svakoj prodavnici širom zemlje. Ovaj artikal se u većini slučajeva kupovao, odnosno dobijao nakon kupovine, prilikom davanja novca i nedobijanja kusura. “Nemam kusur, može li jedna žvaka”, tako je glasila omiljena mantra radnica na kasi. I kada bi je dobili, malo sa njom bi šta moglo da se uradi, jer je ova žvaka bila po pravilu tvrda, bez ukusa, mrvila se u ustima i bila bi izbačena iz usta za nekoliko minuta. O pravljenju balona nije bilo ni govora. Bez obzira na sve to, uredno bi se dobijala i nakon sljedeće kupovine.

Kinderlada

Neviđeni slatkiš, nešto skuplji za djecu iz običnih porodica, koji se konzumirao “kad se zasluži”. Slatka masa bi se topila u ustima i klizila niz grlo. Fanatični zaljubljenici u ovaj propizvod su izbjegavali da jedu i hljeb uz njega, jer bi onda moglo više da se uzme iz tegle. Kao direktna posljedica ovog krema bi se javljala muka od uobičajenog prejedanja, jer djeca su se teško zaustavljala u tamanjenju vrsnog slatkiša.

Žvazbuka

Dugogodišnji problem klinaca da su im žvake premale i da im ukus kratko traje riješen je proizvodnjom žvakaće gume koja se pakovala u plastičnu tubu. Tako je svako mogao da istisne i formira žvaku koliku je htio.

Čokoladice “Životinjsko carstvo”

Mali slatkiš zlata vrijedan. Uvijek se nalazio pored kasa, pa djeca nisu mogla da ga zaobiđu. Izvrsnog ukusa, ova čokoladica se prosto topila u ustima, a slika životinje koja se dobijala uz nju pažljivo se stavljala u album sa sličicama. U posljednje vrijeme ovaj proizvod se ponovo pojavio na našem tržištu u novom pakovanju, međutim, većina onih koji su prije jeli ovu čokoladicu, tvrde da “to nije to”.

Frankova kafa u limenoj kantici

Omiljeno piće širom bivše države je jedino hrvatska firma pakovala u limenu konzervu koju je svaka domaćica sanjala da ima u svom domaćinstvu, jer je u nju moglo da se stavi mnogo stvari u kuhinji. Idealnih dimenzija, i dan danas, iako se ovaj proizvod već mnogo ne kupuje u našim prodavnicama, koristi se za ostavljanje namirnica u mnogim domaćinstvima u našoj zemlji.

Viršle iz crvenog kioska i trouglasti jogurt

Nezaobilazni doručak koji je obilježio jedno vrijeme. Ni ukusnijih viršli, ni bajatije zemičke. Senf koji se tada dodavao kao prilog je nemoguće pronaći, a jogurt u tetrapaku u obliku trougla je prošlost…

Džambo-flips

Proizvod nastao za vrijeme najveće socijalne krize i u vrijeme ratova kada je kupovna moć stanovništva bila očajna. U nedostatku brendiranih proizvoda i originalnog “smokija”, naše tržište su okupirali proizvodi sumnjivog kvaliteta, ali veoma pristupačnih cijena. Prodavali su se u ogromnim pakovanjima, a nerijetko se uz ovakav proizvod u kesici poklanjala i igračka. Nikakvog ukusa, konzumenti ovog flipsa su najčešće po nekoliko sati nakon jela proveli u skidanju njegovih dijelova sa zuba i desni.

Gricko

Grickalica koju je svako dijete devedesetih jelo na putu do škole sa roditeljima. Mišljenja o ”gricku” su bila podijeljena. Nekima je bila omiljena grickalica, drugi je nisu podnosili. Poslije degustacije, bila je neophodna papirna maramica, jer je ostavljao tragove na ustima i na rukama.

Pekabela sladoledi

Prije dolaska velikih međunarodnih firmi koje su donijele na ovdašnje tržište “spejs šatl sladolede” na ovdašnjem tržištu je bila mnogo manja ponuda, ali su, prema opštem utisku, sladoledi bili “nekako slađi”. Legendarni “stopi” i “cmok” su dominirali među klincima i nikad ga ne bi mijenjali za sadašnje.

Pez bonbone

Veoma ukusne bombonice koje su se “tamanile u naletima”. Međutim, ono što je njih odvajalo od sličnih proizvoda je fenomenalno pakovanje. Bonbonice su se stavljale u plastičnu igračku koja je imala glavu nekog od Diznijevih junaka. Kažiprstom bi se glava podigla, a bonbonica stavila u usta. Neprocjenjivo!

Žele-zeka

Žele-bombone su oduvijek bile strast klinaca, ali je tek sa pojavom ovog proizvoda došlo do masovne kupovine ovog slatkiša. Mnogima su još u glavi stihovi: “Zeka, žele-zeka, sa leptir mašnom i sa cvikerima, pravi je bombon, žele-zeka, Soko-štark”!

Izvor: Telegraf.rs