Nastavak suđenja banjalučkim ljekarima: Mladića nije imao ko da operiše

Zoran Dakić, ljekar Kliničkog centra Banjaluka i svjedok tužilaštva, je danas izjavio u Osnovnom sudu Banjaluka da u vrijeme kada je pokojni Aleksandar Benović ranjen ležao na Klinici za torakalnu hirurgiju u ovoj klinici nije bio zaposlen nijedan torakalni hirurg.

Dakić, koji je u vrijeme smrti tada 19-godišnjeg Benovića, radio na Klinici za torakalnu hirurgiju KC Banjaluka, svjedočio je danas u nastavku suđenja ljekarima Dušanu Janičiću i Goranu Kajkutu, koje optužnica tereti za nesavjesno pružanje ljekarske pomoći i propuste, a mladić je preminuo 31. decembra 2009. godine u KC Banjaluka. Dakić je u svjedočenju dodao kako je torakalnih hirurga bilo u Srbiji.

Tužilac Sead Žerić je zatim upitao Dakića da li je logično da pacijenta u takvoj situaciji, kada bolnica nema osposobljenog hirurga, pošalju u zdravstvenu ustanovu u kojoj takav stručnjak radi, na šta je svjedok odgovorio potvrdno. Dakić je izbjegao odgovor na pitanje tužioca da li su nadležni u KC Banjaluka trebalo da pošalju Benovića u neku drugu bolnicu, dodavši kako je on u to vrijeme bio mlađi specijalista i da nije bio stručan kao njegove starije kolege, koje su imale dugogodišnje iskustvo i priliku da vide ratne povrede od gelera kakve je imao Benović.

“Smatram da su oni na osnovu svog iskustva donijeli odgovarajuću procenu”, objasnio je Dakić dodavši kako je pokojnog Benovića prvi put vidio 22. decembra 2009. godine te da je mladić bio svjestan, komunikativan, ali pomalo blijed i da je imao mnogo gelera po tijelu.

Slobodanka Bojanić-Todorović, specijalista anesteziolog, ispričala je da je na CT snimku grudnog koša pokojnog Benovića utvrđeno da ima više gelera u tijelu, ali da nalaz nije govorio da se geleri nalaze u srcu.

“Jedan od gelera se nalazio između dvije krvne žile, ali u tom momentu nije bilo indicija da je pacijentu ugrožen život”, rekla je specijalista anesteziolog.

Dodala je da je nekoliko dana po prijemu Benovića, tačnije 26. decembra, dobila poziv sa Klinike za torakalnu hirurgiju da dođe, jer je Benoviću loše.

“Požalio se da je umoran i tražio je da se odmori. Kazao je da mu spuste krevet i čim su mu spustili uzglavlje poplavio je. Kada sam došla do njega bio je modar, bez svijesti i bez vitalnih parametara. Srce mu je prestalo raditi i odmah smo počeli sa reanimacijom. Spustili smo ga na Kliniku za anesteziju i intenzivno liječenje gdje smo nastavili sa reanimacijom”, ispričala je Bojanić-Todorovićeva dodavši da su mladića uspjeli vratiti u život, a da je na Kliniku za anesteziju i intenzivno liječenje bio prebačen kako bi mu se mogao pratiti rad srca, jer na Klinici za torakalnu hirurgiju nije postojao taj aparat.

Na pitanje tužioca Žerića, da li je Benović trebalo da bude sve vrijeme na Klinici za anesteziju zbog aparata za praćenje rada srca, Bojanić-Todorovićeva je kazala kako po njenom mišljenju nije bilo indikacija da će doći do pogoršanja Benovićevog stanja.

Milanko Maksić, opšti vaskularni hirurg, prisjetio se tokom svjedočenja dana kada je Benoviću prvi put stalo srce, zbog čega je Maksić u operacionoj sali ostavio svog pacijenta kojeg je počeo operisati, kako bi otišao u salu gdje se nalazio ovaj mladić i pokušao mu spasiti život.

“Momka sam prvi put vidio 26. decembra, jer nisam učestvovao u njegovom liječenju s obzirom na to da radim na drugom odjeljenju. Javljeno mi je da je došlo do zastoja srca i odmah sam otišao u salu gdje je bio Benović, jer su bile u pitanju sekunde. Otvorili smo mu grudni koš i razrezali srčanu kesu, te sam šakom ušao unutra i počeo masirati srce, koje je odmah proradilo. Tada je došao doktor Janičić, koji je preuzeo pacijenta, a ja sam se vratio u salu da nastavim sa operacijom svog pacijenta”, ispričao je doktor Maksić.

Benović je umro 10 dana nakon što je ranjen prilikom eksplozije bombe ispred Sokolskog doma.

Izvor: Nezavisne