Objavljeno: 9. 2. 2014 u 15:53h
Atentator Gavrilo Princip, kojim se na stogodišnjicu početka Prvog svjetskog rata bavi cijeli svijet, u Srbiji ima srodnike, od kojih je najbliži Branislav Princip (48), antropolog iz Pančeva.
Branislav Princip sa slikom babe i dede Nikole
Branislavljev pokojni djeda Nikola, Gavrilov je rođeni brat.
– Pročitao sam gotovo sve što ima veze sa Gavrilom i atentatom. Međutim, ponešto znam i iz porodičnih priča, nešto čega nema u knjigama, a pričala mi je pokojna nana, djeda Nikolina žena – počinje priču Branislav.
U porodičnom predanju, na primjer, Gavrilo Princip nije onakav kakvim ga ponekad predstavljaju, kao čovjeka prekog i naprasitog.
– On je bio zanesenjak, volio je i pisao poeziju, a bio je i zaljubljen u jednu djevojku. Škola mu baš nije išla, imao je i problema u nekom od razreda u beogradskoj gimnaziji. Želio je vojnu službu, ali mu je ta želja ostala neostvarena. Nije bio ni fizički podoban za vojsku, a ni porodica to nije željela jer bi to značilo da će da služi u austrijskoj vojsci – kaže Branislav.
Atentat na austrougarskog nadvojvodu Franca Ferdinanda, 28. juna 1914. u Sarajevu, bio je veliko iznenađenje i šok za cio tadašni svijet. Vijest je odjeknula kao bomba. Prasak se čuo i do Grahova, gdje su živjeli Gavrilovi roditelji Petar i Marija, sa najmlađim sinom Nikolom (koji u to vrijeme ima 16 godina). Stariji sin Jovo, tada star 27 godina, živio je u Beogradu, gradeći karijeru industrijalca i brinući se o školovanju mlađeg, 18-godišnjeg Gavrila.
-Vijest o atentatu je bila pravi šok za Gavrilove roditelje. Oni nisu mogli da povjeruju da je to istina. Tako mi je prenijela moja nana Mira, Nikolina žena, a i ona je to saznala posredno, kasnije, dok je u Gracu bila verena sa mojim djedom Nikolom – priča Branislav.
Principovi su porijeklom iz Crne Gore, iz koje su izbjegli u Hercegovinu i Bosansku krajinu. Najprije su se prezivali Jovičević, pa Čeko, da bi krajem 18. vijeka i početkom 19. uzeli prezime Princip. U vrijeme atentata, Gavrilov otac Petar bio je poštar, a oba strica žandarmi.
– Moj otac Borivoj Princip tek je negdje pred kraj života (umro je 2008. godine) počeo da slaže rodoslov. Moj rođeni brat Saša, koji živi u Kanadi, i ja smo jedini muški nasljednici porodice Princip. U Beogradu, Belgiji i SAD žive potomci Jovinih kćerki Slavojke i Vukice, dok su potomci treće kćerke Branke umrli. Jovina oba sina, Slobodan i Gavrilo, stradali su 1942. godine – priča Branislav.
Stariji Gavrilov brat Jovo imao je pilane u Sarajevu. Njegov sin Slobodan Princip Seljo bio je komunista. U porodičnom sjećanju ostalo je zabilježeno da je u pilani svog oca industrijalca organizovao radnički štrajk! Stradao je 1942. kod Foče, a poslije Drugog svjetskog rata proglašen je za narodnog heroja.
Izvor: Blic
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.