“Viva Vox” bi voljelji da imaju koncert u Banjaluci

Ukoliko su vam prva asocijacija na hor ozbiljna lica dječaka ili djevojčica, ujednačene uniforme i repertoar od kojeg vam se često spava, već na prvo slušanje hora “Viva Vox” iz Srbije imaćete potpuno drugačije viđenje.

Naime, sada već u velikim razmjerama popularni hor, okupio se prije devet godina u Gimnaziji u Zemunu. Izdvojili su se po originalnosti i jedinstvenom repertoaru kakav zasigurno nijedan hor sa naših prostora do sada nije izvodio.

Njihova specifičnost jesu a cappella obrade pop-rok muzike, a broj pregleda na kanalu YouTube, koje je sada teško i upratiti, nevjerovatno je porastao nakon što se na istom pojavila njihova obrada numere “Du Hast”, sastava “Rammstein”, a potom i “Firestarter” “Prodigy-ja”, “Simply the Best” Tine Tarner, “Queenova” “Bohemian Rapsody”…

Oni koji ih dobro poznaju kažu da su članovi “Viva Voxa” uvijek nasmijani i raspjevani. Njihov jedini instrument je ljudski glas, a za njih su čak i pjesme koje naizgled djeluju nemoguće za pjevanje, naprotiv moguće.

Kažu da je “Viva Vox” danas jedan od najboljih brendova Srbije, pa ne čudi što su upravo oni imali priliku da nastupaju u Generalnoj skupštini UN-a u Njujorku. Na pitanja u ime hora odgovarala je Milica Damnjanović, PR “Viva Vox”, ističući da bi im bilo zadovoljstvo da imaju nastup u Banjaluci.

Ne dešava se često da jedan hor sa naših prostora doživi svjetsku popularnost. “Viva Vox” je zaista najbolji ambasador muzike, ali i naroda s našeg prostora. Da li se i koliko situacija u horu promijenila zbog velikog interesovanja ljudi za vas?

U neku ruku jeste, i to je promjena nabolje. Postali smo ozbiljniji i zreliji, odgovornije pristupamo ovome što radimo. Probe su intenzivnije, organizacija je na višem nivou. Sve to je neophodno da bi se odgovorilo na sve veće zahtjeve koji se pred nas postavljaju. Ako se ne zauzme ovakav stav, popularnost brzo izblijedi.

Pred vama je koncert u Domu kulture u Čačku, pripremate li neki poseban repertoar i kako se generalno pripremate za nastupe?

Intenzivno radimo na pripremi novih pjesama, ali pred svaki nastup obavezno se prisjetimo i svih “starih” pjesama koje su u planu za taj koncert. Repertoar obično ne otkrivamo unaprijed, pa to nećemo učiniti ni ovog puta.

Možete li za naše čitaoce reći kako je došlo do nastajanja hora “Viva Vox” i šta je bila glavna veza za veliki broj mladih ljudi?

“Viva Vox” je prije devet godina osnovala jedna generacija srednjoškolskog hora Zemunske gimnazije, koja se osamostalila i spontano počela da se okreće ka “nestandardnom” repertoaru za horove sa ovih prostora, odnosno obradama pop i rok pjesama. Popularnost nas je iznenadila prije skoro tri godine, ali od tada smo naučili da igramo po njenim pravilima. U međuvremenu nam se pridružilo mnogo pjevača koji nisu išli u Zemunsku gimnaziju, a ono što nas sada veže jeste entuzijazam, vjerovanje u to što radimo, ljubav prema muzici i, prije svega, prijateljstvo.

Koliko je vremena potrebno da biste uvježbali neku pjesmu i koliko prostora ima svako od članova da učestvuje u kreiranju iste?

Vrijeme potrebno za rad na pjesmama varira. Teško je izvući prosjek. Što smo iskusniji, sve nam je manje vremena potrebno da dovedemo neku pjesmu u “vozno stanje”, ali i nakon toga, rad na toj numeri ne prestaje. Pjesme uvijek usavršavamo, radimo na sve sitnijim detaljima, ponekad nešto i mijenjamo. Važno je ostati u formi i uvijek stremiti ka boljem. Što se tiče ličnog uticaja pojedinaca, to bi bilo teško izvodljivo, budući da nas je u horu 40. Ako bi svako puštao mašti na volju, to bi bio recept za haos. Za našu umjetničku viziju zaslužni su aranžeri, koji stavljaju note na papir, i dirigentkinja Jasmina Lorin, koja ih sa tog papira oživljava.

Kada je vaš hor u pitanju, prošlu godinu zasigurno je obilježio nastup u Generalnoj skupštini UN-a u Njujorku. Nakon nastupa bilo je oprečnih komentara zbog izvođenja numere “Marš na Drinu”. Kako komentarišete sada cijelu tu situaciju, kada je to sve iza vas?

Za nas je to bio muzički izazov, jer smo imali veoma malo vremena da pripremimo veoma složenu instrumentalnu kompoziciju i prilagodimo je vokalnom izvođenju. Zadovoljni smo što smo uspjeli i svjesni smo da oprečnih stavova uvijek mora biti. Na kraju krajeva, kada nešto što ste uradili proizvede toliko burne reakcije, znate da je u pitanju velika stvar.

Nije vas zaobišao ni nastup na EXIT festivalu, u kakvoj uspomeni vam ostaje izvođenje na Petrovaradinu?

Atmosfera koju nikada nećemo zaboraviti! Volimo da podignemo publiku na noge gdje god da nastupamo, ali EXIT je bio poseban, jer je imao specifičnu publiku, punu energije i željnu tvrđeg zvuka, što smo mi jedva dočekali. Nevjerovatan je osjećaj kada pred vama more ljudi skače, luduje, pjeva sa vama, ponavlja vaše koreografije. A onda, kada se sjetite da smo mi u stvari hor, a ne rok bend, osjećaj je utoliko ljepši…

S obzirom na broj članova hora, da li je teško organizovati putovanja na turneje i nastupe? Pretpostavljam da tu ima poteškoća, kako tehničkih, tako i finansijskih.

Svakako da je teško. Tehnički dio smo usavršili, ali finansije su često prepreka, pogotovo kada se putuje u inostranstvo. Glavni razlog je to što nas niko ne finansira, već se na slobodnom muzičkom tržištu sami borimo za svoje mjesto. Za sada se dobro držimo i nadamo se da će u budućnosti biti još lijepih putovanja.

Možete li izdvojiti neke zanimljive momente sa proba, putovanja ili nastupa, nešto što vam svima uvijek izmami osmijeh na lice?

Ima ih mnogo. Osjećaj dok Ban Ki Mun izgovara ime “Viva Vox”, prepun “Sava” centar na nogama, “šutke” u prvim redovima na EXIT-u…

U medijima ste često pominjali da biste voljeli da objavite album, u kojoj je fazi trenutno ta priča?

Od albuma ne odustajemo, to je sljedeći veliki korak koji planiramo. Kada bude konkretnih vijesti na tu temu, javićemo.

Možemo li u neko skorije vrijeme očekivati vaš dolazak u Banjaluku?

Ponuda je bilo, ali, nažalost, nijedna od njih zasad nije realizovana. Bilo bi nam zadovoljstvo da održimo koncert u predivnoj Banjaluci. Ko zna, možda upravo ovaj članak nekoga inspiriše da nas ugosti.

Izvor: Nezavisne