Objavljeno: 2. 8. 2014 u 14:20h
Milan Puzić, najstariji vojni penzioner, koji u subotu proslavlja stoti rođendan, kaže da je recept za dug život umjerenost u svemu.
Jedan od dva stogodišnjaka, koliko ih ima u Banjaluci, još je vitalan, bistroga uma, u miru pozne dobi, spokojno razabira sadašnjicu.
“I današnjoj omladini savjetujem da izbaci cigarete i alkohol iz upotrebe. Ne treba da pretjeruju ni u čemu. U mojoj prodici niko nije pušio duvan, a mogu reći da se nisu ni opijali. Zato su svi dočekali duboku starost” – rekao je Puzić.
Dodao je da se tajna dugovječnosti krije i u genetici, jer niko u njegovoj porodici nije umro prije 85 godina, ali on ih je, ipak, sve nadmašio. Rođen je u selu Bastasi kod Drvara 1. avgusta 1914. godine.
“Imam troje divne djece, četvoro unuka i isto toliko praunuka. To je za mene veliki uspjeh” – naglasio je Puzić.
Pamćenje ga veoma dobro služi, zato je njegova priča ratna i poratna, opširna. Kaže da je u životu osjetio sve i svašta, od gladi do ranjavanja, ali je bilo i mnogo lijepih trenutaka.
“One godine kad je bila bitka na Neretvi u mjestu Kobilja Glava bio sam ranjen” – ispričao je Puzić, prisjećajući se tog marta davne 1943. godine.
A ono najljepše što se moglo desiti za 100 godina života, dodao Puzić, je njegova porodica. Kćerka sa kojom živi i koja brine o njemu Miroslava Ivanić priča da joj je otac govorio da treba da budu dobri ljudi i imaju mjeru u svemu.
“Živjeli smo veoma skromno, ali smo imali sve što nam je bilo potrebno. Otac nas je učio istinskim vrijednostima, da budemo odgovorni, pošteni i skromni” – rekla je Ivanićeva.
Dodala je da je njena majka Slavica mnogo zaslužna za to što je otac dočekao duboku starost.
“Sve muke i patnje koje je prošao za vrijeme Drugog svjetskog rata ljubavlju i pažnjom je nadoknadila moja majka. Ona je bila domaćica, njegovala je oca i pazila, hranila najzdravijom hranom i uvijek je imao sve na vrijeme. I sad gdje je moja majka stala, ja sam nastavila” – rekla je s ponosom Ivanićeva.
Milan je prije nekoliko godina ostao bez svoje saputnice, ali se uvijek sa radošću sjeća Slavice, koja je bila 12 godina mlađa od njega. Priča da je penzionisan davne 1957. godine, kada su u JNA obavljene kadrovske promjene, a od tada uživa provodeći vrijeme sa porodicom.
Baka Emilija Janković iz naselja Paprikovac drugi je stogodišnjak na području grada, a prije samo dvadesetak dana i ona je napunila 100 godina.
Izvor: Glassrpske
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.