Zloupotreba Edipa od strane Frojda

Oduvijek su mi smetala imena pojedinih kompleksa, jedan od njih je i Edipov kompleks. Tvorac ovog kompleksa u pismu prijatelju Vilhelmu Filesu datiranom 15. oktobra 1897. god. između ostalog navodi “Kralj Edip: Svanula mi je jedna ideja od opšte važnosti. Shvatio sam da sam bio u ljubavi sa mojom majkom i da sam bio ljubomoran na svog oca i sada smatram da je to univerzalni doživljaj iz ranog djetinjstva…“

Sigmund Frojd

Edip, rođen nepoznate godine prije nove ere u Tebi (Grčka), od oca Laja i majke Jokaste. Njemu je  još kao novorođenčetu, starom samo nekoliko dana, njegov rođeni otac Laj, inače po zanimanju kralj,  probušio stopala, vezao ih remenjem i ostavio ga u šumi podno planine Kiterona, kako bi ga proždrle divlje zvijeri. Laj je to učinio iz straha od strašnog prokletstva koje je trebalo da progoni njegov rod do trećeg koljena, a prva  žrtva tog prokletstva morao je biti on sam. Prorečeno mu je da će umrijeti od ruke svog sina. Zahvaljujući nepoznatom pastiru dijete je spašeno, a zatim usvojeno od Poliba, Korintskog kralja, koji mu je, zbog probušenih stopala, i nadjenuo ime Edip. Vaspitala ga je Polibova žena Meropa i on je srećno odrastao u Korintu, sve dok ga jedan pijani Korinćanin nije nazvao nahodom. Edip odlazi u Delfe da bi saznao svoje porijeklo. Međutim, izvjesna Pitija, umjesto da mu otkrije prošlost, proriče mu budućnost po kojoj će on ubiti svoga oca i oženiti se svojom majkom.  Veoma potrešen zbog tog saznanja mladi Edip se ne vraća u Korint već odlazi u bijeli svijet kako bi izbegao prst sudbine. Na putu za Tebu sreće oholog starca koji ga udari štapom, a snažni Edip mu u afektu uzvrati i nehotice ga ubije. Produžava u Tebu, ne znajući da je oholi starac kralj Tebe i njegov pravi otac. Usput spašava grad od nemani, a građani ga proglašavaju kraljem, ženi se kraljevom udovicom Jokastom, ne znajući da je ona njegova majka, i sa njom izrodi četvero dece.

Mnogo kasnije, u  tragičnom nizu događaja, Edip će, kad  sazna da je ubio svog oca, oženio se svojom majkom i s njom imao djecu, sam sebe oslijepiti i otići u dobrovoljno izgnanstvo, gdje je do smrti kajao svoje grijehe i kleo tragičnu sudbinu.

Dokaz gore iznijetih činjenica Edipove biografije, na svoj način napisao je izvjesni Sofokle, čiji je orginal sačuvan u Aleksandrijskoj biblioteci.

Iznijete činjenice nedvosmisleno pokazuju:

• Edip je ubio Laja nehotično i neznajući da mu je otac.
• Motiv ubistva nije mogla biti ljubomora, a ni bilo koja vrsta rivaliteta.
• Edip je od svoje majke Jokaste odvojen treći dan po rođenju.
• Edip je oženio Jokastu ne znajući da mu je majka.

Edipa, najtragičnijeg junaka antičke Grčke, oklevetao je jedan bečki ljekar, koji umesto da leči hemoroide svojim bogatim i zadriglim sugrađanima, što mu i jeste bio posao, u oktobru 1897. g. objavljuje rad pod nazivom Edipov kompleks.

U tom radu se tvrdi da muško dijete počev od treće, pa do pete godine osjeća seksualnu privlačnost prema majci, a rivalstvo i agresivnost prema ocu. Samo zbog straha da ga otac ne kastrira, trogodišnji dječaćić ne realizuje svoje incestuozne namjere, te se kod njega javlja Edipov kompleks ispoljen kao želja za oceubistvom.

Riječ je, kao što i pretpostavljate, o Sigmundu Frojdu, rođenom 6. maja 1856. g. u Frajburgu, od oca Jakoba, trgovca vunom i majke Amalie, domaćice.

O moralnim, a i stručnim kvalitetima imenovanog  dovoljno govore sljedeći podaci:

-Svoje ime Sigismund Schlomo Freud promenio je 1877. u Sigmund Frojd.

-O njegovoj mladosti malo se zna, jer je u dva navrata, 1885. i 1907. g. lično uništavao spise na osnovu kojih bi se moglo doznati više.

-Već poslije 11 godina braka sa lijepom i strastvenom Martom, prekida intimne odnose.  Bio je ljubomoran, isključiv, uvjeren da su žene ograničene svojim polom.

-Sa svim svojim saradnicima i prijateljima se posvađao i razišao –  Brojerom, Lakanom, Jungom, Ferencijem…

-Uživao je opojnu drogu kokain, pravdajući svoj porok navodnim eksperimentima.

– Svoje pacijente je liječio kokainom, hipnozom i psihoanalizom.

-Posvetio se liječenju histerije, za koju je također smatrao da ima seksualne uzroke, ali po vlastitom priznanju nikad nije izlečio ni jednu svoju pacijenticu.

Nije teško zaključiti da je taj čovjek sumnjivih moralnih i stručnih  kvaliteta, neopravdano oklevetao Edipa, a zatim svoju koncepciju Edipovog kompleksa proširio na čitavu mušku populaciju.

On je to vjerovatno učinio da bi umirio svoju savjest, osjećaj grijeha iz detinjstva. Naime, kada je Sigismundu bilo četiri godine, njegov otac Jakob se sa porodicom seli u Beč, jer mu trgovina vunom u Frajburgu više nije bila isplativa. Velika porodica Frojdovih (dvojica Jakobovih sinova iz prvog braka i sedmero dece iz drugog braka sa Amelijom, među kojima je Sigismund bio najstariji), smjestila se u maleni bečki stan. Sigismundova majka Amelija je bila 20 godina mlađa od njegovog oca Jakoba, te je četverogodišnji dječak slušao, a ponekad, namjerno ili nenamjerno, gledao seksualne intimnosti svoje majke i oca. Taj čin nije mogao razumjeti, doživio ga kao svojevrsnu majčinu izdaju, a oca zamrzio.

Na osnovu svega iznijetog jasno je da ima dovoljno dokaza na osnovu kojih bi psiholozi  morali da rehabilituju Edipa kao i sve muškarce kojima su dr Frojd i njegovi mnogobrojni sljedbenici postavili dijagnozu Edipov kompleks ili nerazriješena edipalna situacija i time im nanijeli neslućenu duševnu bol.

Ja, poštovani čitaoče, od svoje  treće  do pete godine, a ni kasnije,  nisam  imao ni najmanje seksualne porive prema svojoj majci. Zbog majke nikad nisam osjetio ni najmanji rivalitet  prema ocu,  niti sam bilo kada namjeravao da ga ubijem. Ni jedan psiholog mi nikad nije postavio bilo kakavu dijagnozu. Stoga je jasno da vam se ne obraćam iz ličnih razloga, već  prvenstveno zbog rehabilitovanja pokojnog Edipa, tog tragično postradalog grčkog građanina, koji je neopravdano oklevetan. Ukoliko psiholozi ikad odluče da rehabilituju  Edipa, automatski će biti skinuta  i anatema sa vascijelog muškog roda, po kojoj smo svi  mi muškarci još od ranog djetinjstva incestualni manijaci, a čim malo porastemo, mračne oceubice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku banjaluka.com portala.