Korita i obale zatrpani smećem

Rijeke u RS su u katastrofalnom stanju jer su i korita i obale pretrpani otpadom, pa je prilaz na pojedinim mjestima blokiran, saglasni su ekolozi, ribolovci i ronioci u RS.

U Inspektoratu RS ističu da stanovnici bacaju sve i svašta, ali je teško utvrditi ko to radi. Inspektori reaguju tek po prijavama, a preventivno kontrolišu one koji u rijeke ispuštaju otpadne vode.

“Stanje je još nezadovoljavajuće, ali je ipak značajno bolje u odnosu na prethodne godine. I dalje se malo ulaže u ovu oblast, kako u uređaje za tretman otpadnih voda, tako i u održavanje postojećih objekata. Uređaji za prečišćavanje djelimično ili potpuno ne funkcionišu. Otpadne vode iz naselja i gradova se ne prečišćavaju, već se preko kanalizacionih kolektora direktno ispuštaju u vodotoke”, kazao je Miroslav Tanasić, glavni republički vodni inspektor, i dodao da treba jačati svijest građana jer je “voda suštinski važna za život, ona je i hrana i energija”.

Ekolozi poručuju da rijeke pripadaju svima, ne pojedincima, te apeluju da se više pažnje posveti njihovoj čistoći.

“Rijeke u RS su nečiste zbog fekalnih i otpadnih voda. Obale u cijeloj RS nisu uređene. Na Vrbanji ima mnogo smeća i ova rijeka odaje najgoru sliku među svim vodotocima u RS. Tokom čišćenja nailazimo i na građevinski otpad i na kućno smeće, a to sve čine pojedinci. Biću slobodan da kažem da su, od oko 300.000 stanovnika u Banjaluci, njih oko 2.000 vandali. Oni žive uz rijeku, ne poštuju sami sebe, a kamoli ono što pored njih protiče”, kazao je Mile Petrušić, predsjednik NVO “Eko Ušće” iz Banjaluke.

Po njegovim riječima, voda sa Crnog i Bijelog vira na Vrbanji nekada se mogla piti, a “danas nije moguće prići obali jer smrdi”.

“Kolektori ne bi riješili problem, već prečistači vode. Takav jedan imamo u Zelenom Viru na Vrbanji jer se tu ispušta tehnička voda. Uskoro pripremamo veliku akciju čišćenja korita i nadamo se da će nam se pridružiti i građani, ali i da ćemo dobiti podršku lokalnih vlasti”, istakao je Petrušić.

Bijeljinski ronioci potvrđuju da o rijekama niko ne vodi računa jer ne postoje ekološke patrole, niti nadzorne kamere.

“Komunalni policajac ne može da legitimiše onoga koga zatekne da nešto baca u rijeku i sve je to krug u kojem zasad nema rješenja. U akcijama čišćenja trudimo se da pokupimo sve, najgore su kese i plastične flaše, a nailazili smo i na mrtve životinje, odnosno krave. Sporije rijeke su i prljavije. Drina je prljava, ali kada se puste brane, ona se malo očisti. Međutim, sve to ide u Savu. Vrbas i Neretva, takođe, imaju brži tok, pa situacija nije alarmantna”, ističe Dušan Marković, predsjednik Ronilačkog kluba “Panteri” iz Bijeljine.

U banjalučkom Sportsko-ribolovnom društvu ističu da je Vrbanja mlaka i među najzagađenijim rijekama u RS.

“Vrbas je mnogo čistiji uzvodno od Karanovca, a nizvodno, prema gradu, to je pravi horor. U posljednje vrijeme se više računa vodi o obalama, mada je to daleko od onoga kako bi trebalo. Nažalost, svijest građana još nije na tom nivou da misle kako im je rijeka značajna i potrebna. Ribar naiđe na svašta. Uhvati šerpu, lonac, krpe, ćebad… Uvijek se nešto zakači na udicu”, ističe Marinko Popović, koordinator Čuvarske službe Sportsko-ribolovnog društva Banjaluka i dodaje da je riba, uprkos svemu, zdrava.