Gdje je dječak iz izbegličke kolone 17 godina poslije Oluje! (Video)

Dragan Mioković, dječak čija je slika za volanom traktora u izbjegličkoj koloni 1995. godine obišla svijet, danas živi u Beogradu, srećno je oženjen i čeka bebu.

Dvesta pedeset hiljada ljudi u jednoj koloni. Rame uz rame muškarci i žene, stari i mladi, sirotinja i bogati. Iznad Knina grme granate, oko puta odzvanjaju pjesma i psovke hrvatskih vojnika. Kilometar po kilometar puta izbjegličke kolone osvaja i stari traktor, za čijim je volanom Dragan Mioković (12). Počela je “Oluja”.

Sedamnaest godina kasnije, dok Srbi opelom obilježavaju godišnjicu jednog od najvećih stradanja u istoriji, a Hrvati slave dan oslobođenja, dječak čija je slika obišla svijet i postala dio TV špica danas je odrastao čovjek. Iako su mu rat i izbjeglički život obilježili detinjstvo, Dragan za Telegraf kaže da “Oluju” ne pamti kao užas i da je sve to za njega danas “daleka uspomena”.

Sa majkom i mlađim bratom Duškom tog 4. avgusta 1995. napustio je svoj dom “dok akcija ne prođe”. Sa nešto osnovnih stvari, iz sela u okolini Gračaca, uputili su se negdje na sigurno, ni ne sluteći da se nikad neće vratiti u zavičaj. Danas svi žive u Beogradu. Junak naše priče je uspješan mladi čovek, srećan i od nedavno oženjen.

Živim sa suprugom Ivom i čekamo bebu, termin je u narednih 10 ili 15 dana. Znamo da će biti djevojčica i zvaće se Hana. Živimo u iznajmljenom stanu i lijepo nam je – kaže Dragan za naš portal.

Vrlo zainteresovan za kompjutere i dizajn, Dragan je danas uspješan u kreiranju specijalnih efekata za filmove i reklame, ali to uglavnom radi preko interneta. Do sada je sarađivao sa brojnim američkim kompanijama. U rodnoj Hrvatskoj, prvi put od “Oluje”, bio je prije nekoliko godina, kako bi izvadio dokumenta.

Čudno mi je sada tamo. Velebit je ostao isti, i to me podsjeća mnogo na djetinjstvo, ali livade i puteljci su se promenili i sve mi sada izgleda manje. Imao sam osjećaj ko da sam u snu. Nije mi bilo realno – povjerio nam se Dragan.

Oluja u Krajini, Tišina u Srbiji

Početkom avgusta 1995. godine, hrvatske i muslimanske snage se udružuju i zauzimaju strateški važne krajiške gradove Glamoč, Bosansko Grahovo i Drvar, kao i donje Livanjsko polje, gdje većinsko stanovništvo čine Srbi. Presječena je linija snabdevanja Srba u Hrvatskoj, a Knin je opkoljen sa tri strane.

U zoru 4. avgusta, Amerikanci bombarduju radare krajiških Srba. “Oluja” počinje napadom na tzv. sektore “Sjever” i “Jug” na frontu dugom 700 kilometara. Hrvatske snage probijaju prve linije odbrane Srba na 30 smjerova u bjelovarskom, zagrebačkom, karlovačkom, gospićkom i splitskom području. Već 5. avgusta padaju Knin i veći dio Dalmacije.

Srpski civili napuštaju zauzeta područja. Kolone izbjelica na traktorima i drugim vozilima su preko Republike Srpske krenule ka Srbiji, izložene čestim napadima hrvatskih snaga. Srpski mediji skoro potpuno ignorišu pad Krajine, a srpska policija kolonu sa auto-puta Beograd-Zagreb upućuje ka unutrašnjosti Srbije, uglavnom prema Kosovu.

Osmog avgusta hrvatski ministar odbrane Gojko Šušak objavljuje da je akcija “Oluja” završena. Republika srpska Krajina prestaje da postoji. Počinje temeljno miniranje i rušenje srpskih kuća. Ono malo Srba što je u tom području ostalo, zverski će biti pobijeno.

Hrvatski generali i srpske izbjeglice

Prema nezavničnim podacima, u akciji “Oluja” nestalo je 1.805 osoba, a Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava tvrdi da je tokom te operacije poginulo 677 civila. Spaljeno je više od 20.000 srpskih kuća. Oko 250. 000 civila zauvijek je napustilo svoje domove.

Tribunal u Hagu osudio je nepravomoćno 14. aprila 2011. godine hrvatskog generala Antu Gotovinu na 24, a Mladena Markača na 18 godina zatvora zbog zločina nad Srbima u Kninskoj krajini tokom i poslije operacije “Oluja”. Ova operacija kvalifikovana je kao udruženi zločinački poduhvat, s predsednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom na čelu, smišljen da protjera srpsko stanovništvo iz Krajine.

Republika Hrvatska slavi “Oluju” kao jedan od najvažnijih momenata hrvatske istorije. Izbjeglice iz kolone žive u Srbiji, na Kosovu ili u rasejanju.

Izvor: Telegraf.rs