Djeca postaju mali tupani ispred računara?

Djeci ne činite uslugu time što im dozvoljavate da se igraju na računaru.

„Mašine koje sprječavaju sposobnost učenja”, ovako profesor psihijatrije, Manfred Spitzer sa Univerziteta Ulm naziva kompjutere i konzole namijenjene djeci i mladima. „Slijedeće generacije će zbog toga biti trajno oštećene. Dokazano je da mladi i djeca koji mnogo vremena provode koristeći digitalne medije, nisu više u stanju mnogo učiti, njihova sposobnost učenja je jednostavno oštećena”, upozorava Spitzer. Njegovo je objašnjenje da računari takoreći mozgu „oduzimaju” posao koji bi inače sam morao obavljati – što je naravno pozitivno budući da tako treniramo moždane ćelije i postajemo pametniji.

Drugim riječima, Manfred Spitzer sposobnost mozga da uči upoređuje sa sposobnošću mišića – ukoliko ih slabo ili malo koristimo, oni se nakon nekog vremena smanjuju, odnosno, atrofiraju. Činjenica da se mozak, ukoliko ga ne koristimo u dovoljnoj mjeri, takođe  smanjuje, može se u međuvremenu čak i izmjeriti. Na primjer, ko stalno koristi navigacijski uređaj kako bi što prije i jednostavno došao do cilja, taj oslabljuje svoj vlastiti, uređeni navigacijski sistem u mozgu. Tako ne nestaje samo sposobnost orijentacije već se smanjuje i volumen hipokampusa, dijela mozga nadležnog za ove sposobnosti.

Teškoće u razvoju govora i loše ocjene u školi

Profesor Spitzer posebno upozorava na opasnosti koje prijete djeci koja već od najranijih dana počinju s korištenjem kompjutera. Istraživanja su, naime, pokazala kako djeca u periodu do treće godine starosti ionako preko digitalnih medija ne mogu ništa naučiti. Naprotiv, oni se tako čak izlažu opasnosti da svoje jezičke i govorne sposobnosti ne mogu razviti kako treba.

„Roditelji bi trebali znati, da ukoliko svom djetetu koje pohađa prvi, drugi ili treći razred poklone, na primjer Playstation, da mu time zapravo poklanjaju loše ocjene u školi. Kompjuteri na radnom stolu nekog 15-godišnjaka nikako neće poboljšati njegovo učenje, ocjene kao ni neke druge sposobnosti – naprotiv. To dokazuje i poznata PISA studija”, upozorava Manfred Spitzer.

Međutim, njegove poprilično radikalne ocjene i upozorenja su među mnogim drugim stručnjacima sporne. Jedan od njegovih najžešćih kritičara je Stefan Aufenanger, profesor medijske pedagogije na Univerzitetu u Mainzu. „Mislim da nije dobro davati ovakve paušalne izjave i reći kako su kompjuteri za sve krivi te kako je ranije bilo bolje. To jednostavno nije istina”, kaže on.

Doduše, i on tvrdi kako nije dobro malu djecu postaviti pred neku kompjutersku igricu ili televiziju, no njegov stav nije toliko radikalan. „Neki roditelji su jednostavno uvjereni kako će svojoj djeci učiniti uslugu time što im već tako rano pružaju mogućnost upoznavanja s digitalnom tehnikom. Oni misle da će im time olakšati kasniji život i omogućiti bolji posao ili karijeru. To je potpuna besmislica”, kaže Aufenanger.

Kompjuteri u školskoj nastavi

„Međutim, ako se pravilno koriste, kompjuteri bi mogli biti jako korisni u školskoj nastavi. Oni pružaju mnogo prostora raznim eksperimentima; na primjer, na njima se može simulirati neki grad i tako djeci pokazati kako zapravo urbane sredine funkcionišu”, dodaje Stefan Aufenanger.

Vassilios Fthenakis, predsjednik Didacte, najvećeg evropskog sajma vezanog za obrazovanje i školstvo takođe upozorava kako nikako nije pozitivno sve digitalne medije proglasiti „vražjim djelom”. „Istraživanja jasno pokazuju kako zapravo ne postoje nikakvi dokazi da su digitalni mediji sami po sebi štetni. Znači, ako se djeca na taj način susreću sa sadržajima koji odgovaraju njihovom uzrastu, to samo može biti korisno”, kaže on.

Fthenakis dodaje kako važnu ulogu pri tome moraju imati i roditelji ali i sistem obrazovanja pojedinih zemalja. Prema njegovom mišljenju, svi oni zajedno moraju preuzeti odgovornost i od samog početka djecu prema digitalnim medijima usmjeriti na pravi način. „To znači da ukoliko roditelji imaju utisak da njihovo dijete previše vremena provodi ispred kompjutera, tada bi u svakom slučaju trebali s njim razgovarati. Odstranjivanje kompjutera iz dječje sobe ne može biti pravo rješenje. Nikada nije dobro primjenjivati ovako drastične mjere – zabrane ne dovode ni do čega pozitivnog. Naprotiv”, zaključuje stručnjak Vassilios Fthenakis.

Izvor: Metro-portal