Trgovina ljudima: Stare metode vrbovanja zamijenile nove

„Stare metode vrbovanja djevojaka zamijenile su nove. Danas se djeca vrbuju preko Interneta i nerijetko neka od te djece završe prostituišući se i postaju žrtve trgovine ljudima”, istakao je načelnik službe SIPA za operativnu podršku, Boris Ivanović na „doručku sa novinarima”, koji su organizovali Helsinški parlament građana Banjaluka i Fondacija Cure u Klubu BH novinara u Banjaluci povodom Evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima.

Problem je u tome, kako je istakao Ivanović, što policijske agencije u BiH nisu ni organizaciono ni materijalno opremljene da se nose sa novim metodama vrbovanja, koje se danas dešavaju putem Interneta. „Policija nema uređaje za virtuelno praćenje i otkrivanje vrbovanja, a u većini slučajeva ni roditelji ne znaju šta im djeca rade i kakve sadržaje pretražuju na Internetu”, objasnio je Ivanović.

Prema njegovim riječima Bosna i Hercegovina je kuća na putu za sve vrste kriminala – od šverca droge i oružja do trgovine ljudima.

Do 2002. godine Bosna i Hercegovina je bila zemlja prijema za djevojke iz istočnoevropskih zemalja koje su ovdje dolazile i bavile se prostitucijom. U zadnjih deset godina od zemlje prijema, Bosna i Hercegovina je postala zemlja tranzita, ali i zemlja porijekla odakle se regrutuju mlade djevojke i momci i šalju u Zapadnu Evropu. Mnogi od njih bivaju odvedeni na prevaru i u stranim državama se radno i seksualno eksploatišu, objasnio je Ivanović dodajući da je prije 12 godina u Republici Srpskoj postojalo 75 noćnih barova u kojima je radilo 480 djevojaka, od kojih su 30% njih bile žrtve trgovine ljudima.

„Danas je situacija daleko bolja, što ne znači da ne bi mogla biti i bolja”, rekao je Ivanović dodajući da se u posljednje tri godine broj žrtava trgovine ljudima u BiH kreće između 30 i 35.

Prema riječima Lane Jajčević, pravne savjetnice u organizaciji Udružene žene, u Sigurnoj kući za žene i djecu žrtve nasilja u Banjaluci je od 2006. godine bilo smješteno 6 djevojaka, žrtava trgovine ljudima.

„Neki od ovih slučajeva su dobili sudski epilog, a neki ne. Npr. slučaj maloljetne djevojke, žrtve trgovine ljudima u Bratuncu, u koju su bili upleteni i visoki dužnosnici na svim nivoima u BiH, nije dočekao svoj „sudski kraj”, jer su i Okružno tužilaštvo u Bijeljini i Tužilaštvo BiH odustali od tužbe”, navela je Jajčević.

Među faktore koji utiču na trgovinu ljudima, pored siromaštva i kulturoloških obrazaca, spadaju i nedovoljna saradnja policije i tužilaštva i neujednačena sudska praksa. Problem predstavljaju i ruralne sredine za koje „ni ne znamo šta se sve tamo dešava i koliko tu maltretiranja i zlostavljanja djece ima”. U tom kontekstu, Boris Ivanović je podsjetio na slučaj djevojke iz jednog malog sela koja se mlada udala i koja je vrlo brzo postala seksualni objekt ne samo svog muža, nego i njegovog oca i njegove braće koji su je seksualno iskorištavali. Djevojka je završila u duševnoj bolnici, a kada su je iz bolnice otpustili, obrela se u jednom baru gdje je završila kao žrtva trgovine ljudima. Doktor iz sela iz kojeg je pobjegla je naveo da se godišnje u tom mjestu uradi 17 abortusa djevojaka starosti između 17 i 20 godina.

Kako bi podigli svijest ljudi, naročito mladih, o opasnostima trgovine ljudima SIPA je, u saradnji sa nevladinim organizacijama u BiH, organizovala niz radionica u osnovnim i srednjim školama na kojima su skretali pažnju na metode vrbovanja putem Interneta i kako ih prepoznati i izbjeći.