Kako do škole?

Piše: Slađana Spasojević

Veliki broj učenika MSŠ „Rada Vranješević“ u Prnjavoru svakodnevno putuje od kuće do škole. Većina njih se susreće sa mnogobrojnim problemima koje im otežavaju školovanje. Jedan od tih problema jeste i prevoz.

Sunčica Tošić svakodnevno putuje od Šereg Ilove do grada, put koji je u jednom pravcu dug 12 kilometara, a mjesečna karta iznosi 92 KM.

“Naš prevoznik je ‘Jelić tours’. Autobusi su u jako lošem stanju. Postoji samo jedan koji je dovoljno dobar s obzirom koliko ih plaćamo, ali nas on vozi jednom u godini. Ostatak godine  voze nas ‘krševi’ kojima se u putovanju vrata sama otvaraju, a većina autobusa i prokišnjava. Takođe moj autobus kreće u 13:08h, što nam dodatno otežava situaciju. Kada  imamo sedam časova moramo trčati da bi ga stigli uhvatiti”, rekla je Sunčica.

Ona je dodala da je kontaktirala agenciju Jelić kako bi ih zamolila da usklade putno vrijeme sa školskim obavezama đaka. Sunčici su iz agencije rekli da su svjesni tog problema, ali da vozni red ne mogu mijenjati zbog radnika po koje taj autobus ide nakon što učenike odveze u Šereg Ilovu.

“To po meni nije uredu jer šta je tim radnicima 5 minuta više čekanja? Ništa, a nama bi puno značilo jer ne bi morali izlaziti svaki put sa 7. časa. U autobusu nikad nema dovoljno mjesta za sve nas. U prvoj smjeni i nekako, ali u drugoj je užas – vozi ih kombi i u njemu stoji uvjek 10-ak učenika. Isti ovaj problem prati i sve moje prijatelje koji putu zajedno sa mnom”, rekla je Sunčica.

Slađana koja putuje iz Grabik Ilove do Prnjavora u jednom smjeru pređe 8 km, a mjesečna karta joj iznosi 93,50 KM.

“Smatram da mi je mjesečna karta jako skupa. Autobusi su u lošem stanju. Prošle zime smo imali i za jedan više problem. Zbog neprohodnih puteva, autobusi nisu uspjeli da saobraćaju do naših stanica”, izjavila je Slađana.

Mirjani je put do škole nešto kraći, ali se i ona suočava sa istim problemima.

“Od kuće do škole imam u jednom pravcu 7 km. Putujem iz Štivora. Mjesečna karta mi košta 77 KM. Za mene je to jako skupo. Često se događa da u autobusu nema dovoljno slobodnih mjesta, tako da određeni broj učenika mora da stoji. Prevoznik je ‘Jelić tours'”, kazala je Mirjana.

Isti ovi problemi prate i većinu ostalih putnika.

Roditelji ovih učenika kažu da je, s obzirom na njihova mjesečna primanja, jako teško izdvojiti dovoljno novca kako bi svoju djecu slali u školu.

Iz Jelić toursa kažu da postoje brojni faktori koji utiču na cijenu mjesečne karte.

„Iz cijena mjesečnih karti naše preduzeće treba da pokrije cijene goriva, a danas su te cijene jako visoke. Pored toga treba da isplatimo plate zaposlenicima, u ovom slučaju vozačima, a ta suma iznosi oko 600 KM mjesečno po vozaču. Takođe treba da platimo registraciju vozila, koja košta oko 2.000 KM, a moramo izdvojiti dio novca za amortizaciju i mnoge druge stvari. Na kraju krajeva i naše poslovanje treba da bude ekonomski isplativo, a preduzeće treba da ostvari određenu dobit. Naše preduzeće je u privatnom vlasništvu, što znači da od države ne dobijamo nikakva finansijska sredstva, te sami finansiramo cjelokupno poslovanje”, rekli su iz Jelić toursa.

Kako stvari trenutno stoje, učenici koji ne žive u blizini škole će se i dalje boriti protiv vjetrenjača.

(Ovaj tekst je nastao kao rezultat rada učenika/ce koji je pohađao/la obuku iz online novinarstva u organizaciji portala Banjaluka.com u okviru projekta “Pišem kao što živim”.)