Život u đačkom domu

Piše: Kristina Komljen

Srednjoškolski dom u Banjaluci dom je za 240 učenika iz susjednih opština koji pohađaju srednje škole u gradu na Vrbasu.

Učenici mjesto u domu plaćaju 75 KM, a u cijenu im je uključen smještaj i ishrana, kao i pravo na korištenje prostorija za učenje, biblioteke, domske ambulante i internet kabineta.

Međutim, većina učenika nije potpuno zadovoljna sa standardom života u domu. Ono što ih najviše muči jeste buka i galama koja je svakodnevna pojava. Darko Grmaš koji već neko vrijeme boravi u domu je priznao da mu se ovaj problem održava na napredak u školi.

“Što se tiče higijene, to je u redu, s tim da na svakom spratu ima po jedno kupatilo. Međutim, uslovi za učenje su nikakvi. U sobama nas je po pet najmanje, i momci i djevojke imaju po jednu učionicu, u kojoj je uvijek buka i galama. Imamo sedam računara na 250 učenika, koji se smiju koristiti samo od 7 do 8 sati naveče, sa jako slabim internetom. Jedino vrijeme kad ja mogu učiti je za vikend, kada odem kući”, rekao je Darko Grmaš.

U avgustu ove godine direktor Srednjoškolskog doma Branislav Vidić rekao je da mladi čovjek u domu ima sve ono što mu je potrebno. Međutim, učenici se ne slažu sa direktorom.

„Nama je neophodna adekvatna prostorija za učenje, jer nemamo dovoljno mjesta za to. Pored toga kupatila su često zauzeta, pogotovo iz razloga što se svi spremamo za školu u isto vrijeme“, rekla je I. T.

Što se tiče same cijene doma, učenici kažu da je prihvatljiva. Iako im je teško naći privatan smještaj za 75 KM, a da je i hrana uračunata, neki kažu da ne razumiju zašto studenti krevet u domu plaćaju 10 KM dok oni plaćaju sedam puta više.

(Ovaj tekst je nastao kao rezultat rada učenika/ce koji je pohađao/la obuku iz online novinarstva u organizaciji portala Banjaluka.com u okviru projekta “Pišem kao što živim”.)