Siva perspektiva talentovanih u manjim sredinama
Objavljeno: 29. 10. 2012 u 12:47h
Povezane vijesti
Piše: Ljubica Kaurin
Sve više mladih danas svoje slobodno vrijeme provodi u kafićima. Ta pojava je naročito izražena u manjim sredinama, koje ne zadovoljavaju potrebe mladih za aktivnim životom i učešćem u društvenim aktivnostima. Porok kao takav teži da preraste u naviku, pa se onda ne bismo smjeli čuditi pasivnosti i rezigniranosti tih istih ljudi u zrelim godinama.
Đurđina Tepić je osamnaestogodišnjakinja koja živi u Kotor Varošu, a pohađa banjalučku Gimnaziju. Ona smatra da postoji dosta mladih koji bi željeli da se bave nekim aktivnostima, ali nemaju perspektive u svojoj sredini. Muški rukometni klub “Kotor Varoš”, po njenim riječima, je izuzetan. Mladi rukometaši zaista imaju potencijala, međutim mnogi od njih odustanu, a samo oni rijetki se odlučuju da svoje usavršavanje nastave u većim klubovima u drugim državama, kao npr. Austriji.
”RK ‘Kotor Varoš’ je najbolji klub u Prvoj ligi RS, a mogu proći u Prvu ligu BiH, ali bukvalno ti momci puste da izgube, jer nemaju novca, pa sve i da se plasiraju igrom, nemaju novčanu potporu i ispadaju. Samim tim se zainteresovanost publike smanjuje. Svakome porazi dosade. Zašto bi neko navijao, ako se oni ni ne trude? Nekad je dvorana bila skroz popunjena na utakmicama, sad ne bude ni četvrtina”, ističe Đurđina.
Durđina trenira karate u klubu “Ipon” iz Kotor Varoši. Kako ona ističe, na takmičenja van Republike Srpske ne idu, jer nemaju novca da finansiraju iste. Opština Kotor Varoš ne ulaže dovoljno u sport.
Ništa bolja situacija nije ni sa umjetnošću i kulturom. Povremeno se održi neka predstava ili veče poezije, a i to organizuju i u tome učestvuju amateri. Vlast se ne trudi da im organizuje nikakve predstave sa profesionalnim glumcima, kao ni neke veće kulturne manifestacije.
Parkova za druženje i odmaranje nemaju, a skoro je sređen omanji trg, pa tu mladi uglavnom šetaju i provode vrijeme sa društvom.
“Trg je bio pun pogodak – osvježio je grad.” – riječi su Đurđine.
Njena vršnjakinja Sanja Marić iz Mrkonjić Grada u potpunosti je saglasna u pogledu nedostatka sadržaja za mlade u manjim sredinama.
“Kod nas u gradu omladina izlazi u dva kafića i to je sve što rade. Ostalo vrijeme provode učeći ili na Facebooku. Bilo bi mnogo zanimljivije kada bi postojala kuglana, bioskop ili zatvoren bazen”, ističe Sanja.
Krajnje je vrijeme da nadležni posvete pažnju i potrebama mladih, jer kako kaže stara narodna poslovica: “Na mladima svijet ostaje!”
(Ovaj tekst je nastao kao rezultat rada učenika/ce koji je pohađao/la obuku iz online novinarstva u organizaciji portala Banjaluka.com u okviru projekta “Pišem kao što živim”.)
