RKUD “Pelagić” 95 godina vjerni čuvar misli i identiteta srpskog naroda

Jedno od najstarijih društava u BiH, pa čak i na prostorima bivše Jugoslavije, Radničko-kulturno umjetničko društvo (RKUD) “Pelagić” osnovano je 1927. godine, te je ove godine obilježilo 95 godina postojanja.

Kako je rekao sekretar Društva Aleksandar Arežina za “Nezavisne novine”, na samom početku pojavile su se brojne turbulencije, jer je bilo i ranijih pokušaja da se osnuje ovakvo društvo, ali policija je takve pokušaje ometala, te su sindikati zaprijetili štrajkom, pa su tadašnje vlasti popustile.

“Takođe je bilo teško dati naziv Društvu, pa se našao kompromis, te su vlasti u to vrijeme dozvolile naziv Radničko kulturno-sportsko društvo ‘Vasa Pelagić’, s tim da je postojala prva opcija da se zove ‘Dinamo’, a druga da se zove ‘Spartak'”, istakao je on, te je dodao da se do danas sa ponosom čuva riječ “radničko” u samom nazivu društva.

Svi istorijski događaji pogodili su “Pelagić”, te se, kako on kaže, sama istorija ovog društva može dijeliti na rad “Pelagića” od 1927. do 1941. godine, od 1941. do 1991. godine, te od 1991. godine do danas.

“U svojim počecima pa do 1941. godine ‘Pelagić’ je prenosio misao naroda kako bi opstao sa svojom kulturom i običajima na ovom području, ali ne samo kroz njegovanje tradicije, nego i kroz socijalne momente, da se ne izgube narodna misao i identitet”, kazao je on.

Dodaje da su mnoge istorijske prilike, kao što su Šestojanuarska diktatura, vlada Cvetković-Maček i druge, onemogućavale rad Društva, a formirano je bilo i nekoliko koncentracionih logora gdje je interniran gotovo čitav Upravni odbor “Pelagića” i nekoliko članova, ali sve te mjere nisu razbile radnički pokret.

“U periodu od 1941. pa do 1945. godine ukazao bih na angažman članova ‘Pelagića’ u borbi protiv fašizma, gdje je sedam narodnih heroja iznjedrilo ovo društvo”, naglasio je Arežina.

Od 1945. godine pa sve do početka sukoba na našim prostorima jedan su od najljepših  perioda rada “Pelagića”. Jer upravo je to period u kojem se najviše pažnje poklanjalo njegovanju kulture i tradicije i u tom periodu je bilo mnogo putovanja, od kojih je možda najznačajnije što su išli i na američki kontinent.

“Možda je ta generacija imala najviše sreće, mada smo mi svi zadovoljni. Ja sam imao tu sreću ili nesreću da sam bio u tom ratnom periodu 1991. godine, pa do današnjih dana. Tada smo bili u ulozi svojevrsnog doma gdje smo se mogli okupljati. Kao što su prethodne generacije išle na američki kontinent, tako mi kada odemo u Kulaše ili Teslić, to je kao da smo otišli u Australiju ili Ameriku”, rekao je Arežina.

Prema njegovim riječima, u Drugom svjetskom ratu sedam narodnih heroja su bili članovi “Pelagića”, i pet poginulih članova, ljudi koji su dali živote za ovo što imamo danas.

“Bila je bojazan da će se Društvo ugasiti, mi smo naše članove koji su bili angažovani u tadašnjoj Vojsci Republike Srpske kupili sa linija, a dobijali su i oni odobrenje te su išli na turneje. Presvlačili su se u autobusu, a ‘Pelagić’ je tada održavao koncerte nekih 150 do 200 metara od prve neprijateljske linije”, istakao je on.

Uprkos svemu, Društvo je opstalo, družilo se, kako on kaže, i pod svijećom, kada nije bilo struje.

“Kroz istoriju ‘Pelagića’ prošli su Jarko Pleciti, Stjepan Blažević, Milan Bokan, Vaso Popović, Muharem Insanić, Anka Kurtović, Danijel Burić, Jovan Spremo, Zdravko Ćosić, Nenad Simić,  Marko Popović i Mile Milosavljević.  ‘Pelagić’ je imao prepoznatljiv hor, muzičku grupu koja nije samo svirala folklornu muziku, već tada popularnu, zabavnu i džez muziku, a takođe je imao poznat atelje vajara i slikara”, poručio je on.

U skorijem periodu, kako kaže, pojavili su se mali problemi zbog virusa korona, ali i danas Društvo radi i postoji.

“Osjetili smo pad broja članstva, ali i to smo uspjeli riješiti. Bile su zabrane rada gdje god je bilo masovno okupljanje, ali radilo se na druge načine, djeca su se angažovala preko društvenih mreža”, rekao je Arežina.

Predsjednica Društva Olivera Čudić dodaje da RKUD nosi i težinu edukativnog karaktera.

“Imali smo putovanja na kojima se djeca prvi put odvajaju od roditelja, a s roditeljima smo napravili dogovor da se ne koriste mobilni uređaji”, pojasnila je ona, te dodala da su osnovali “Vasinu” školicu folklora gdje se okuplja najmanji uzrast od tri do šest godina.

“Sve je prilagođeno njihovom uzrastu i sarađujemo sa prosvjetnim radnicima. Napravili smo posebnu prostoriju za njih, kupili smo namještaj, imamo dječje stoliće i stolice”, naglasila je ona.

Dodala je da se djeca, kada dođu, prvo igraju, pa onda ulaze u salu gdje imaju probe.

“Tu slave i rođendane, druže se, a takođe se angažujemo da im svake godine za Svetog Nikolu priredimo paketiće i u tome nam pomaže Gordana Pejčinović”, pojasnila je Čudićeva, te dodala da se najmlađi ugledaju na starije grupe, pa je bitno posvetiti se i njihovom ponašanju.

“Imamo i treću generaciju članova, a stvorile su se i mnoge sretne ljubavne priče unutar Društva, te imamo jedan bračni par koji se upoznao ovdje”, kazala je ona.

Što se tiče saradnje KUD-ova, kako je Arežina kazao, nekada je to bilo rivalstvo, ali u pozitivnom smislu.

“Mi smo osnovali Asocijaciju KUD-ova u Banjaluci, gdje su svima vrata otvorena, a sa ciljem da se uredi oblast rada u kulturno-umjetničkom amaterizmu u gradu i osnivači su ANIP ‘Veselin Masleša’, KUD ‘Čajavec’, KUD ‘Piskavica’, KUD ‘Sveti Sava’ i RKUD ‘Pelagić’. Smisao je naša zajednička saradnja, te je na ovaj način lakše napraviti kalendar manifestacija i organima lokalne samouprave lakše je komunicirati sa nama”, pojasnio je on.

“Pelagić” je prije tri godine došao na ideju da poveže tri regije, a to su, kako kaže, Ravna Romanija, Stara Hercegovina i Krajina.

“Stupili smo u kontakt sa KUD ‘Mladost’ iz Pala i GKUD ‘Alat Swisslion’ iz Trebinja i potpisali smo sporazume o saradnji, koja se pokazala više nego dobra”, naglasio je Arežina.

Na festivalima je uspostavljena forma da stručna komisija daje ocjene na način pozitivne ili negativne kritike, u smislu šta je to što bi se trebalo mijenjati u koreografiji, da li kostim odgovara, da li je on prilagođen oblasti odakle potiče koreografija.

“Mislim da je to bolji način nego dodjeljivanje pehara i mjesta, jer ne može se kultura porediti”, zaključio je on. Dodao je da posjeduju kostime neprocjenjive vrijednosti, tačnije originale koji se više ne mogu naći.

“Želja nam je da imamo izložbeni prostor gdje bi ti originali bili sačuvani od zuba vremena i gdje bi se prema tim originalima radile replike koje bi se koristile, te da svi i u svako doba mogu doći u Društvo da pogledaju i uslikaju”, kazao je Arežina.

 “Pelagić” radi katalog narodnih nošnji, a Društvo je prepoznatljivo i po fundusu tamburačkih narodnih instrumenata neprocjenjive vrijednosti.

“Danas ‘Pelagić’ radi veoma dobro i nastoji da vrati nekadašnji nivo i sekcije preko 600 članova, koje će održavati i prenositi kulturu naših naroda, koja je velika i neiscrpna”, zaključili su oni.

Izvor: Nezavisne/ Anja Vidić