Ovo je istorija srušene kuće u centru Banjaluke gdje se gradi neboder (Video)

Banjalučani postaju zabrinuti zbog trenutnih urbanističkih planova,  koji uključuju rušenje značajnih kulturnih spomenika ovog grada, čime se stvara osjećaj da se bogato naslijeđe koje je Banjaluka godinama stvarala – izlaže riziku.

U srcu ovih planova nalazi se i kuća doktora Đorđa Bukinca, čije arhitektonsko naslijeđe, stvoreno prema viziji Stojana Borovnice, predstavlja dragocjeni dio banjalučke istorije.

Kuća, tik iza Pošte, a preko puta parka, koja je nekada pripadala uglednom stručnjaku, dr Đorđu Bukincu, osnivaču Ljekarske komore Vrbaske banovine,  srušena je prije nekoliko dana.

Neboder na mjestu kuće dr Bukinca

Na mjestu kuće u kojoj je dr Đorđe Bukinac nekada provodio svoje dane, planirana je izgradnja nebodera, koji je u vlasništvu kompanije Prointer. Gradonačelnik Draško Stanivuković priznao je prethodno da je odobravanje izgradnje nebodera „Prointeru“, bio ustupak koji je bio potreban kako bi se omogućila realizacija planova za „Hotel Palas“.

Regulacioni plan

Ko je bio Đorđe Bukinac?

Dr Bukinac, poznat po svojoj izuzetnoj medicinskoj karijeri i angažmanu u zajednici, ostavio je dubok trag kako u ljekarskoj praksi, tako i u društvenoj zajednici našeg grada.

U ordinaciji koja se nalazila na adresi tadašnje  Pašićeve ulice, na broju 1, dr Bukinac je tridesetih godina XX vijeka obavljao dužnost ljekara Samostalne zdravstvene opštine Banjaluke, te je stekao reputaciju vrhunskog stručnjaka i jednog od najznačajnijih imena kulturne baštine ovog grada. Bio je član raznih društvenih i političkih organizacija, kao i predsjednik Ljekarske komore Vrbaske banovine, koja je od 1929. do 1941. godine okupljala eminentne stručnjake iz svih oblasti zdravstva.

Dr Đorđe Bukinac

Interesantno je da se u njegovoj ordinaciji nalazio i rendgen aparat, jedan od prvih u Vrbaskoj banovini.

Njegova bogata karijera obuhvatala je i dobrovoljni rad kao vojnog ljekara u Drugom balkanskom ratu, te rad u austrougarskoj vojsci tokom Prvog svjetskog rata. Tokom Drugog svjetskog rata bio je deportovan u koncentracioni logor “Jasenovac”, iz kojeg ga je spasila supruga, budući da je bila Njemica. Ostatak rata proveo je u izbjeglištvu u Beogradu, a po završetku rata se vratio u Banjaluku, te se uključio u politički i društveni život ovog grada.

Sahranjen na groblju Sv. Pantelija

Dr Đorđe Bukinac preminuo je 1953. godine u Banjaluci, sahranjen je na groblju Sveti Pantelija u naselju Borik. Kao priznanje za njegov doprinos društvu, prema odluci Skupštine Grada iz januara 2014. godine, jedna od ulica u Banjaluci nazvana je po njemu. U znak priznanja za njegov trud i zasluge za narod i otadžbinu, 1929. godine odlikovan je i Ordenom Svetoga Save IV stepena.

Šta kažu građani?

Rušenje banjalučkih znamenitosti otvara pitanja  očuvanja identiteta grada, potičući zabrinutost među građanima, koji cijene kulturnu baštinu Banjaluke.

Kako kažu naši Banjalučani – dok se grad razvija, važno je pronaći ravnotežu između modernizacije i očuvanja istorijskih, kulturnih vrijednosti, čime se čuva duh zajednice i doprinosi jedinstvenom karakteru našeg grada.

Medo: Protiv betonske džungle

Saša Lazić, odbornik u Skupštini grada Banjaluka, kritikovao je rušenje Bukinčeve kuće, nazivajući to “nastavkom rušenja kulturnih znamenitosti grada Banjaluka i gradnjom betonske džungle.”

Prema njegovim riječima, ova odluka predstavlja kontinuirano oblikovanje ovog grada prema željama pojedinaca, a ne prema željama građana.

Pejašinović: Nestao simbol jednog vremena

Jedan od najpoznatijih banjačukih istoričara Zoran Pejašinović istakao je da je rušenjem kuće dr Bukinca, nestao simbol jednog vremena.

“Bukinčeva kuća je simbol jednog vremena, ona je načinjena u doba Kraljevine Jugoslavije i svakako simbolizuje građansku Banjaluku. Sam doktor Bukinac je bio jedan od najviđenijih ljudi u toj građanskoj Banjaluci, ne samo kao ljekar, već kao i javni radnik. U svakom slučaju nestaje simbol jednog vremena sa nestankom ove kuće – možda za nostalgične Banjalučane nesretno vrijeme”, rekao je Pejašinović.

Zoran Pejašinović, istoričar

Kako kaže Pejašinović, to je jedna polovina priče,  a drugu polovinu opisuje ovako:

“Da li se mogao napraviti neki kompromis? I to se radi – da se sačuva fasada ili dio objekta, da se iza pravi nešto veliko, drugačije. Bilo je i takvih rješenja, ali bojim se da je sada kasno za tako nešto. Uostalom to je neki privatni projekat, vidjećemo šta će biti od svega toga”.

Odluka o rušenju kuće dr Bukinca naišla je na negodovaje dijela građana koji smatraju da takvi potezi ugrožavaju i narušavaju autentičnost grada na Vrbasu.

“Ovih dana smo svjedoci da se znamenitosti Banjaluke ruše, ja se ne slažem sa tim da se ruše ovakve građevine, kao što nisam bila ni za to da se sruši dio Kina Kozare, da bi tu nastao neki urbanistički plan”, jedan je od komentara naših Banjalučana.

Neki su mišljenja i da se “u Banjaluci uništava sve što je dobro.”

Građani misle da bi podizanje muzeja na tom mjestu bila mnogo bolja odluka.

“Smatram da ne bi trebalo da grade neboder na tom mjestu, i da bi tu trebalo da se podigne muzej dr Bukincu.”

“Mislim da je sramno što je Grad dopustio da se uradi nešto kao što je rušenje kuće jednog takvog čovjeka.”

Ovo su samo neki od komentara građana Banjaluke, koje je odluka o rušenju ove kuće razočarala.

Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS smo dobili informaciju da je službenik koji se bavi ovim temama na bolovanju, a od Mirne Savić Banjac, savjetnice graonačelnika za kulturu i socijalnu politiku, nismo uspjeli dobiti komentar, mada je bio obećan. Na naredne pozove nije se – javljala.

Odgovore ćemo objaviti naknadno, u slučaju da nam budu dostavljeni.

Banjaluka.com / Lana Ostojić