Banjalučki savez slijepih prijeti štrajkom zbog ponižavanja

– Situacija je prešla sve granice, došlo nam je do grla, ukoliko se nešto ne riješi, organizovaćemo štrajk, jer izgleda da je to jedini način rješavanja problema u ovoj državi.

Riječi su to sekretara Gradske organizacije slijepih i slabovidih osoba Banjaluka Radomira Radanovića, koji tvrdi da se u ovom gradu i državi jako malo poštuju ove osobe i da se hitno stvari moraju mijenjati. U banjalučkoj regiji živi 320 slijepih i slabovidih osoba, dok za iste te ljude u cijelom gradu postoji samo jedan semafor sa zvučnom signalizacijom. Radanović tvrdi da je to banalan primjer i da takvih, pa i gorih primjera, ima na svakom koraku.

– Ti semafori značajno bi poboljšali kvalitet života slijepih i slabovidih osoba. Ali postoji tu i problem pomoćnih tehnologija, kao što su govorni programi u javnom gradskom prevozu koji bi ovim osobama govorili na kojoj stanici se trenutno nalaze, kako bi znali kad treba da izađu. Zatim, govorni programi u liftovima, tj. govorne jedinice koje bi upozoravale na spratnost. Reljefne staze na trotoarima, kao što ih imaju Zagreb i Beograd, koje su zaista idealno rješenje za kretanje ovih osoba. Banjaluka i Republika Srpska nemaju ništa od toga, a kada će da imaju, to je velika enigma – kaže Radanović.

Problemi sa TV pretplatom

Prema njegovim riječima, kap koja je prelila čašu nezadovoljstva ovih osoba je kršenje zakona određenih pojedinaca, zbog čega direktno ispašataju oni koji prema tom zakonu ne bi smjeli nikako.

– Prije četiri godine, Parlamentrana skupština BiH izvršila je izmjenu i dopunu zakona po kojem je donesena odluka da su slijepe i slabovide osobe oslobođene plaćanja RTV pretplate. U “staroj” državi, to je bilo regulisano i nije bilo problema, međutim, nakon rata stvari su se promijenile. Iako je 2009. godine zakon jasno precizirao neplaćanje pretplate za slijepe osobe, pojedinici to ne poštuju, zbog čega smo u konstantnim sudskim sporovima. To je zaista neugodna i iscrpljujuća situacija, zbog koje ćemo biti prinuđeni da organizujemo štrajk.

Kako više da objasnimo onima koji vrše naplatu te pretplate da mi jednostavno ne vidimo. Čak smo htjeli i da plaćamo recimo dio pretplate, ali to nije odgovaralo onima koji konstantno krše zakon – ističe Radanović.

Sekretar Saveza slijepih Republike Srpske Jovica Radanović slaže se sa svojim kolegom da problema ima zaista mnogo i da bi se što prije trebalo više pažnje posvetiti ovim osobama.

– Kada su u pitanju recimo raskrsnice sa zvučnom signalizacijom, slažem se da bi trebalo da ih ima više. Mi smo se u više navrata obraćali nadležnima u gradskoj upravi, ali ništa nismo postigli. Nismo tražili da se ozvuče svi semafori, već oni gdje je najveća frekvencija ovih osoba.

To su semafori u centru grada, semafor prema ulici Sime Matavulja, gdje se nalazi Gradska organizacija slijepih, semafor kod Banjalučkog polja, gdje se nalazi Biblioteka za slabovida i slijepa lica – kaže Radanović.

Jedan semafor na čitav grad

Iz gradske uprave kažu da trenutno u gradu postoji samo jedna raskrnica sa semaforom koji ima zvučni signal, ali da je planirano da se određene raskrnice opreme ovim uređajima, koji će funkcinosati na način da će jačina signala biti automatski podešavana prema intezitetu saobraćaja, odnosno nivou saobraćajne buke.

– Realizacija navedenog zavisiće od raspoloživih finansijskih sredstava – kaže Slavko Davidović, šef Odseka za saobraćaj. Press RS htio je da čuje i komentar RTRS-a kada je u pitanju RTV pretplata, kao i da li je istina da oni krše zakon i time oštećuju slijepa i slabovida lica, ali su nam rekli da tu informaciju može dati jedino pravnica, koja se do zaključenja ovog broja nije javljala na telefon.

Brajevo pismo na Univerzitetu u Banjaluci nepoznanica

Rukovodilac biblioteke na Folozofskom fakultetu banjalučkog Univerziteta Milka Labus, koju koriste i slijepa i slabovida lica, a koja su studenti ovog univerziteta, kaže da u biblioteci nemaju ni knjiga domaćih profesora, a kamoli literature pisane Brajevim pismom.

– Ja sam tim studentima uglavnom davala savjet da idu u Savez slijepih i slabovidih osoba RS, jer ovdje zaista ne mogu naći šta im treba. Inicijative za nabavku takve literature nažalost ne prolaze, situacija je stvarno teška, samim tim što nemamo dovoljno knjiga za studente kojima ništa ne fali, a kamoli za osobe za bilo kakvim invaliditetom – naglašava Labusova.

Izvor: Press