Banjalučki talenti: Vanja Mišić (Vanja TheFrog)

Vanja Mišić je mlada, ambiciozna i izuzetno talentovana djevojka koja još jednom potvrđuje činjenicu da je Banjaluka zaista puna kvalitetnih muzičara. Ona je vokal u bendu Vanja TheFrog, koji je veoma dobro primljen od strane publike, jer pored Vanjinog snažnog glasa, bend čine i četiri muzičara koji njeguju dobar zvuk i kvalitetnu muziku.

Vanja se od malih nogu bavi muzikom. Njen prvi nastup bio je zajedno sa Vrapčićima, a svoje prve profesionalne muzičke korake napravila je na bini Demofest kluba, a gdje i danas često nastupa. Učenica je SMŠ ‘Vlado Milošević’, a njena samouvjerenost i predanost muzici čine je pravim predstavnikom nove generacije.

Imali smo priliku da s Vanjom popričamo o planovima benda, te ovogodišnjem Demofestu.

Kada si se odlučila profesionalno baviti muzikom?

-To je bio taj prelomni trenutak između osnovne i srednje škole. Upisala sam srednju Muzičku školu i tada sam rekla sebi da se želim baviti muzikom cijeli život.

Kako si se odlučila za muzički pravac, s tim da je turbo folk prevladao u regionu?

– Muzika koju slušam je i muzika koju izvodim na nastupima. Nekako se godinama moj muzički ukus izoštravao. Turbo folk nije nešto u čemu se pronalazim. Nisam sigurna da bih to nazvala muzikom.

Reci mi nešto o grupi Vanja TheFrog, kako je to počelo?

– Počelo je sa saradnjom Đurice i mene. Od Vanja i Duo, nastao je Vanja TheFrog sa proširenom ekipom. Sama postava, od početka do sada, mijenjala se, s tim što je sadašnja postava savršena formula za uspjeh.

Naziv vašeg benda?

– Naziv benda se rodio iz mog nicknamea na Facebooku, koji je bio Žaba Hermafrodit. Dosta smo pričali o nazivu benda i na kraju se za to odlučili. Jeste neobično i u poslednjih godinu dana mnogo puta spomenuto, pa nam se i sve više sviđa.

Da li smatraš da se ženskoj osobi teže baviti tim poslom na našem području?

– Nije dobro generalizovati stvari, ali vjerovatno da je mojim kolegama u nekim stvarima lakše. Žene se malo teže bore sa tim muškim dijelom publike, koji ponekad prevazilazi granice pristojnog, zato sam ja do neba zahvalna na divnim dječacima koje imam u bendu. Oni me čuvaju.

Ove godine se nadate i nastupu na Demofestu. Koliko bi vam to značilo?

– Demofest je velika stvar. Ja kažem da je to više od festivala, Demofest je ljubav. Demofest bi bio ogromna stvar za nas, jer je to ulazak našeg autorskog rada na velika vrata. Nadamo se Demofestu, vjerujemo u naše pjesme i u sebe.

Da li planirate snimiti autorske pjesme (ko vam piše pjesme) i koliko je teško napraviti taj korak u Banjaluci?

– Uradili smo dvije autorske pjesme. Supruga našeg gitariste ih je pisala. I to odlično radi. Od srca joj se zahvaljujemo. Imamo još par tekstova, jedan je napisao Šaba – bubnjar, jedan sam ja i čekamo neku lijepu muziku na te priče. A što se tiče samog stvaranja autorskih stvari – teško jeste ukoliko se stvari rade napola. Potreban je jedan cijeli tim ljudi koji bi na tome radio da to dobro zvuči, a i izgleda. Mi čekamo svoj ulazak na velika vrata.

Da li smatraš da banjalučki mladi bendovi imaju budućnost u našem gradu?

– Ukoliko bend želi ostati, raditi i djelovati samo u našem gradu, onda svakako ima. Trud i rad je osnova svega. Treba proći dosta proba da bi se stalo sa druge strane, poprilično zahtjevne, banjalučke publike. Bitna karika uspjeha je svakako i rad na samoj promociji benda, oko koje smo se mi dosta potrudili i koja nam se vratila na najbolji mogući način.

Gdje se vidiš za deset godina?

– Za 10 godina se vidim u Londonu na snimanju svog albuma, sa ovom istom ekipom. Kao srećnu, zadovoljnu, zdravu, prisebnu i voljenu Vanju (smijeh).