Bio zavisnik od klađenja, a onda izračunao: Kladionice je nemoguće pobijediti

Osnovne greške u kladionicama prije su se događale, ali danas ih nema, to je sigurno. Može se dogoditi poneki kiks, ali toliko su rijetke njihove greške da je danas nemoguće pobijediti kladionice, rekao je splitski matematičar.

Toni Milun, splitski matematičar, nedavno je privukao pažnju javnosti smjelim nastupom u emisiji Hrvatske televizije obrazovnog programa “Školski sat”, gdje je djeci i mladima objašnjavao matematičke tajne klađenja kako bi dokazao kako se u kladionicama sigurno – gubi.

Čini se da ste, osim matematički, i praksom vrlo dobro upoznati s tajnama klađenja?

Jedan prijatelj me je upozorio prije desetak godina kako su kladionice tada radile jednu osnovnu grešku – postavljale su krivi koeficijent za fudbalske kvalifikacije na Evropsko i Svjetsko prvenstvo, da lošije rangirane reprezentacije poput Luksemburga i Lihtenštajna neće dati gol. Davali su prevelik koeficijent i to im je bila greška. Ja sam se tada na brzinu “navukao” na to klađenje. Koliko je klađenje opasno, mogu reći iz svog iskustva. Navukao sam se jer mi je postalo toliko zanimljivo iako sam igrao za male iznose, za nekih sto dinara i dobitak za nekoliko stotina dinara. Nije se, dakle, radilo o parama, već bih čekao pola noći neki rezultat hokejaške utakmice iz Amerike, a hokej me uopšte ne zanima.

Za deset kuna? Vidio sam da nešto tu ne štima. I onda sam odlučio sve to da matematički proračunam. U saradnji s mojom tadašnjom koleginicom Karmen Rivijer objavio sam stručni rad šta o sportskom klađenju kaže matematika. Istražili smo iz matematičkoga ugla može li se dobiti u sportskom klađenju i vidjeli smo da ne može. Osnovne greške u kladionicama prije su se događale, ali danas ih nema, to je sigurno. Može se dogoditi poneki kiks, ali toliko su rijetke njihove greške da je danas nemoguće pobjediti kladionice.

Zašto je danas nemoguće? Računaju li kladionicama računari koeficijente ili su se dobro uvježbali u međuvremenu?

I jedno i drugo. Prvo, oni su iskusniji; osim toga ljudi koji se klade misle da mogu bolje da procjene od procjenitelja koji to rade za kladionice. To je nemoguće, to su ljudi čiji je to posao. To su statističari, bave se sportom čitav život. Njima su najmanje osam sati dnevno rezultati u glavi. Prema tome, to je nemoguće jer su uvježbani i ne prave više greške. A treće, imaju informatičke programe koji im odmah blokiraju uplate u slučaju da dođe do povećanih uplata na određeni ishod. Odmah se kompjuter blokira i, što je najvažnije, kladionice sada imaju udruženja gdje mogu da provjere svoje koeficijente prije nego ih javno objave. Sve to oni međusobno dobro provjere, i to je to. Tako da su se osigurali sa svih strana.

A klađenje u Hrvatskoj fudbalskoj ligi, da li je tu bilo namještaljki?

Mislim da jeste.  Mogu se utvrditi česte promjene kod nekih klubova – na poluvremenu gube, na kraju pobjede. Ili obrnuto. Tu su visoki koeficijenti u igri i ako se dobiju insajderske informacije “iznutra” da je utakmica namještena, može se dobiti na kladionici.

Mislite li da nauka može uticati na mlade da se ne klade?

“Postoje istraživanja koja su pokazala da samo matematičko znanje o sportskom klađenju nije dovoljno da se spriječi klađenje. Potrebno je raditi radionice s učenicima u kojima će im se objasniti šta se događa biološki i hemijski, koji su to procesi u organizmu kad se osoba kladi, kako to stvara zavisnost. Zatim je potrebno i psihološki djelovati na njih da im se razvije kritički način razmišljanja i da im se u tom komformizmu koji mladi imaju, u toj želji za pripadanjem, da im se pojača njihova individualnost i otpor pritiscima grupe. Kad se kombinuju svi aspekti, onda te radionice imaju učinka. Mladima bih na temelju vlastitog iskustva poručio da se, umjesto jalovog bavljenja kladionicama, ne libe da rade ono što zaista vole, čak i volonterski, jer će tako dobiti iskustvo i ljudi će vidjeti njihov rad. Svaki trud se na kraju isplati”, zaključuje matematičar Toni Milun.

Izvor: avaz.ba