Hoće li BiH međunarodnom arbitražom tražiti svoj drugi izlaz na more?!

Karta koja pokazuje da je Sutorina nekada pripadala BiH

Radeći na trotomnoj monografiji “Hercegovina”, profesor emeritus, bivši rektor Univerziteta u Sarajevu Jusuf Mulić, rođeni Konjičanin, došao je do dragocjenih pisanih spomenika o sudbini bosanskog dijela Boke kotorske. Prije sedam dana u Dnevnom avazu on je predstavio detaljnu dokumentarnu građu kako je 25. septembra 1936. godine uredbom ministra policije Kraljevine Jugoslavije područje Sutorine i Kruševice izdvojeno iz Trebinjskog i pripojeno Kotorskom srezu u sastavu tadašnje Zetske banovine.

Mulić je ogorčen 76-godišnjom indiferentnošću generacija bh. političara sve do danas, koji su propustili brojne prilike da zatraže povrat Sutorine, pokrenu zakonske procedure ili, eventualno, arbitražu za ispravku morske granice sa Crnom Gorom.

Državna šutnja

On kategorično tvrdi da su dokazi o vraćanju područja Sutorine Bosni i Hercegovine na strani naše države!

Područje Sutorine bilo je od 1382. do 1936., dakle 554 godine, u sastavu župe, nahija i kotara, odnosno Trebinjskog sreza, pa je istorijsko pravo BiH na ovo područje neporecivo. Te 1936. Sutorina i Kruševica su izdvojene bez ikakvog obrazloženja i priključene sreskoj ispostavi Herceg-Novi Kotor. Nije postojao opravdan razlog za to – navodi profesor Mulić.

Podsjeća da je BiH priznato pravo na one granice koje su utvrđene odredbama Berlinskog ugovora iz 1878., a prema ovim odredbama područje Sutorine i Kruševice je u sastavu Trebinjskog sreza. Među argumentima je i zaključak Badinterove komisije koja je arbitrirala oko granica među bivšim jugoslavenskim republikama, koji glasi da se morske granice između bivših republika smatraju konačnim samo ukoliko su dvije strane u tome saglasne.

Veoma je važno da ne postoji nikakav međudržavni ugovor između BiH i Crne Gore o ustupanju Sutorine Crnoj Gori, a eventualni usmeni dogovori političkih rukovodilaca o međudržavnim odnosima nemaju nikakvu pravnu snagu – ističe profesor Mulić.

Uvjeren je da od Crne Gore treba zatražiti da Sutorinu vrati mirnim putem ili ponudi valjane dokaze, prema kojima polaže pravo na to područje. Napominje da, ako je to uredba ministra unutrašnjih poslova iz 1936., ona je stavljena van snage zakonom iz 1946.

I poštanska marka BiH s pečatom Sutorine kao dokaz

Evropski stručnjak

Ukoliko Crna Gora ne želi vratiti Sutorinu, stvar treba pokrenuti pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. To treba učiniti u okviru spora koji između sebe vode Crna Gora i Hrvatska oko granice na Prevlaci – zaključuje profesor Mulić.

On je kao veliki borac za Sutorinu 2009. poslao studiju o bh. izlazu na Bokokotorski zaljev i akademiku prof. dr. Davorinu Rudolfu, tadašnjem predsjedniku hrvatske komisije za razgraničenje na moru s Republikom Slovenijom, inače jednom od nauglednijih evropskih stručnjaka za pomorsko pravo.

Rudo je moj sarajevski studentski kolega iz prve redakcije “Naših dana” daleke 1952. Poslao mi je odgovor koji me je obradovao. Naime, napisao je da su sve činjenice vezane za pitanje područja Sutorine dobro uočene i s pravnog gledišta vjerodostojne, a tekst je zaključio sa “Bosna ima pravo”. Radostan, obavijestio sam bh. javnost o mišljenju uglednog stručnjaka, a nedugo zatim profesor Rudolf podnio je ostavku na rad u ovoj komisiji i, na moju molbu, prihvatio da zastupa BiH u sporu sa Crnom Gorom. Potvrdio je to i pismom, navodeći da to čini u znak zahvalnosti Bosni za gostoprimstvo tokom studija prava i to besplatno – priča Mulić.

Međutim, niko od zvaničnika BiH nije se oglasio, a akademik Rudolf je, povrijeđen time, obavijestio prof. Mulića da povlači svoju ponudu.

Od Bože do Slavuja

Povrat Sutorine svojevremeno je tražio i Božidar Vučurević, ratni načelnik Trebinja, zatim vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije, najavljivali međunarodnu arbitražu 2006. Haris Silajdžić i Željko Komšić. Sutorinu je spominjao i SDA-ov poslanik Šemsudin Mehmedović u Predstavničkom domu Parlamenta BiH 2008., a Nebojša Radmanović ovo pitanje je diplomatski nazvao kompleksnim. Državni poslanik iz SNSD-a Slavko Jovičić Slavuj kazao je, pak, da nijedna bivša jugoslavenska republika nije spremna da međunarodnom arbitražom rješava pitanje granica.

Morski spor Rumunije i Ukrajine

Mulić kao primjer napominje spor zbog morskih granica između Rumunije i Ukrajine, koji je postojao još u vrijeme Sovjetskog saveza, ali Rumunija nije smjela tada tražiti međunarodnu arbitražu. Učinila je to 2004. pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu i dobila četiri petine sporne vodene površine, za koju se vjeruje da krije značajne rezerve nafte i gasa. Radi se o vodenom pojasu od 12.000 kvadratnih kilometara s procijenjenih 100 milijardi kubnih metara plina i 10 miliona tona sirove nafte. Za ovu presudu glasalo je svih 15 članova sudskog vijeća, a obje strane su izjavile da će poštovati odluku suda.

Begić: Prvo ratificirati ugovor o granicama

Mustafa Begić, bivši član Tehničke grupe za identifikaciju granica pri Komisiji za granice BiH i nekadašnji direktor Geodetske uprave FBiH, potvrđuje da je Sutorina “izašla” iz BiH uredbom iz 1936., a da se ovo pitanje može postaviti tek kada se ratificira ugovor o granicama sa Crnom Gorom. Begić navodi da je ratifikacija pri kraju, jer je ostalo još neriješeno oko 20 hektara šume. Sutorina je, dakle, “riješena”.

Veoma malo je onih koji žele svoj politički ugled, profesorske i naučne titule založiti u borbu za Sutorinu, jer znaju da je to osuđeno na neuspjeh. Barem u ovom trenutku -smatra Begić, ne obrazlažući zašto.

Krivokapić: Anegdotično pitanje

S druge strane, Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore, ležerno izjavljuje kako je Sutorina “više anegdotično nego pitanje utemeljeno u papirima”. On dodaje da, kada je u pitanju Sutorina, nije razjašnjena samo jedna katastarska općina od 77 hektara, prema dokumentu o razgraničenju iz 1953. između BiH i Crne Gore.

Izvor: Dnevni avaz