Ispovijest Bahrudina koji se uspio spasiti iz opkoljenog Mariupolja

Delić Bahrudin je posljednje dane u Ukrajini proveo u opkoljenom Mariupolju zajedno sa porodicom. Nakon 38 dana ratnog pakla uspio je da izađe iz porušenog Mariupolja i vrati se u Koprivnu, ali sam.

Varilac po struci, život po industrijskim gradovima i traume između dva rata. Od rodne Zenice do Ukrajine, i željezare Azovstal. Posljednje dane u Ukrajini proveo je u opkoljenom Mariupolju zajedno sa porodicom. Nakon 38 dana ratnog pakla uspio je vratiti se, ali sam.

“Grada nema, grad je potpuno srušen, nijedne zgrade, nijedne ulice, ništa nema čitavo, sve je izgoreno ili je srušeno”, ovako priču započinje Bahrudin Delić, Zeničanin koji je u ratnom paklu proveo 38 dana.

S kćerkom i suprugom i njenim roditeljima invalidima, u podrumu zgrade tamošnjeg Arhiva preživljavali su, kaže, od riže na vodi. Izlazili su u rijetkim prekidima granatiranja, u potrazi za hranom.

“Nađemo čaja, malo riže, nađemo malo kafe u smeću, u zrnu, svašta se nađe i to je dopunjavalo. Imali smo čaja za godinu, ali nema vode, što je najgore”, priča on.

Sve je to ostavilo ozbiljne posljedice po Bahrudinovo zdravlje, prenosi Telegraf.

“Imao sam 86-87 kilograma, mislim da sada preko nemam 62-63. Slab sam, prekjuče sam imao temperaturu 40,8”, tvrdi Bahrudin za Federalnu televiziju.

Bahrudin je iz Mariupolja sa porodicom, kroz jedan od rijetkih humanitarnih koridora, izašao na teritoriju Rusije.

“To je bio haos, taj dan granatiranje s jedne, pa sa druge strane, nisi mogao oka otvoriti. I to sve preko naših glava”, kaže on.

On kaže da ono što je vidio za ovih 38 dana, nigdje više nije vidio.

“Nema ništa, gdje god izađeš… Izađem iz stana – leži mrtav čovjek, dođem do drugog ulaza – drugi mrtav čovjek. Gdje god pogledaš mrtvi ljudi. Ne bih se miješao u politiku, ko je kriv, živi štit bio sam i jednima i drugima, i takvih je bilo hiljade”, priča sagovornik Federalne.

Bahrudinov put do rodne Koprivne posebna je priča. Tu je sada zahvaljujući pomoći rodbine iz Njemačke, njemu i kćerki kupili su avionske karte do Sarajeva. Prije toga javio se ambasadi, gdje su ga samo posavjetovali da od porodice van Ukrajine traži pomoć. Bahrudinova kćerka, ljekar, u međuvremenu je otišla u Njemačku, supruga s roditeljima ostala je u Rusiji. Sada je njegov cilj ponovo okupiti porodicu, ni po koju cijenu u Ukrajini, ali ni u svojoj zemlji.

“Za mjesec-dva vidjeću se s porodicom u Njemačkoj, jer će kćerka dotad obezbijediti dokumenta”, kaže Bahrudin.

Izvor: srpskainfo.com