Lazar 24 sata dnevno brine o bratu Vuku: Ovi dječaci (9) su dokaz da je veza blizanaca neraskidiva (Foto)

Svaki dan u životu Vuka (9) je borba – da kaže, da napiše, da slika i sabira. Na svaki njegov uspjeh roditelji su ponosni, ali najveća podrška mu je brat blizanac, koji sa njim dijeli svaki tren.

Da je povezanost blizanaca neraskidiva, puna ljubavi i žrtvovanja čak i u najtežim životnim trenucima, svjedoči priča braće blizanaca Vuka i Lazara Lojkovića. Vuk (9) boluje od celebralne paralize, ali iz godine u godinu pomijera granice svojih sposobnosti. Česte operacije, terapije i rehabilitacije sastavni su dio njegovog života, ali ih sve lakše prevazilazi uz brata Lazara, koji ga prati u stopu i pruža mu pomoć u svemu.

“Lazar mu pomaže oko učenja, hrani ga, čita mu, pomaže mi oko kupanja i igra se sa Vukom. On mi je desna ruka i posebno smo srećni i zahvalni što se tako ophodi prema bratu, a da to niko ne zahtijeva od njega”, priča za Ankuca Lojković, majka hrabrih blizanaca.

Vuk je učenik drugog razreda i školu pohađa po posebnom programu kod kuće. Na svaki njegov uspjeh roditelji su veoma ponosni, a ono što je do sada postigao uliva im nadu da bolji dani tek dolaze.

“Vuk ne piše rukom, naučio je slova, piše uz pomoć kartica i slika, počeo je da uči da piše na laptopu, sabira i oduzima do 10… Planirali smo da mu obezbijedimo hodalicu i laptop ili tablet sa posebnim programom za opismenjavanje, ako ne uspijemo da skupimo sredstva, improvizovaćemo na našem laptopu. Za početak, lijepimo ćirilična slova na tastaturu”, objašnjava Lojkovićeva.

Veliki borac hoda uz pomoć majke, a njegova snaga im svima pomaže da istraju.

“Trenutno hoda uz moju pomoć, pod terapijom je zbog osteoporoze, govor ima, ali je konverzacijski loš, koristi samo desnu ruku, lijeva je jako loša. Bez obzira na sve, imamo razloga za sreću jer je Vuk veliki borac i svima nama podstrek da idemo dalje i rušimo granice svojih mogućnosti”, kaže majka.

Vrlo je ponosna i na Lazarov uspjeh, koji je prvo polugodište trećeg razreda završio sa svim peticama, bez obzira na to što je veći dio vremena provodio u bolnici s bratom.

“Lazar je nebrojeno puta domaće zadatke radio u čekaonici bolnice, ništa mu nije bilo teško. Njegova ogromna želja je da u svakom trenutku bude uz Vuka. Kada je to moguće, određenim terapijama i prisustvuje, a kada nije, strpljivo sjedi u čekaonici. Primijetili smo da je Vuk u njegovom prisustvu veseliji, sa njim najviše razgovara i u protekle dvije godine primjetno je da uz njega više i napreduje”, objašnjava majka.

Izvor: Blic / Autor: Rada Bjelić