Objavljeno: 3. 11. 2013 u 15:16h
Pre 109 godina američka komapnija “Kuper”, koja se između ostalog bavila proizvodnjom donjeg veša, objavila je reklamu u kojoj kaže da je riješila problem “potkošulja za samce”.
Problem je riješen, bilo je objašnjeno u reklami, proizvodnjom majica sa okruglim izrezom sa kratkim rukavima, poznatijim kao “T-shirt” s obzirom na to da oblikom podsjećaju na slovo T.
U jednom dijelu oglasa je bila slika muškarca koji se stidi jer na potkošulji nedostaje dugmad koju je zamijenio sigurnosnim iglama. Uz njega stoji drugi muškarac, sa usukanim zavodničkim brkovima, cigarom u ustima i obučen u novi izum – potkušulju za samce, dovoljno rastegljivu da joj ne treba dugmad i da može da se navuče preko glave.
“Bez sigurnosnih igala, bez dugmadi, bez konca i igle da se prišiju”, glasila je reklamna poruka.
Američka mornarica je već sljedeće godine donijela naredbu da svi regruti prelaze na ovu novu vrstu potkošulja. Ubrzo su hiljade muškaraca otkrile kako je lakše živjeti sa “pamučnim džemperom” bez dugmadi.
Iako je kompanija “Kuper” lansirala novi model potkošulje, ona nije zaslužna za njen pronalazak jer “T-shirt” je postepena trasformacija čuvenih kombinezona sa dugim gaćama, koje svi dobro znamo iz kaubojskih filmova. To je bio standarni donji veš za muškarce u 19. vijeku u zapadnoj Evropi, prije svega u Velikoij Britaniji i njenim kolonijama.
Mnogi proizvođači su eksperimentisali kako da se korisnik “uvuče” u gornji dio tog pamučnog odjevnog predmeta, a da se izrez oko vrata ne istegli i ne deformiše.
Još krajem 19. vijeka smatralo se skandalazonim ako se neki muškarac pojavi u javnosti u takozvanom “puloveru od pamuka”. U Havani su gradski oci zabranili radnicima da se na javnom mjestu pojave u “donjem vešu” već su bili dužni da na posao nose košulje sa dugmadima i dugim rukavima.
Oksfordski rječnik engleskog jezika piše da je pisac Skot Ficdžerald prvi upotrijebio termin “T-shirt” u jednom od svojih romana dvadesetih godina prošlog vijeka.
Do Drugog svjetskog rata majica, ili “T shirt” je postala standardna uniforma srednjoškolaca koji su imali pun orman majica “ukrašenih” na najnevjerovatnije načine. Počela je i praksa “ukršavanja” porukama.
U međuvremenu su majice postale i predmeti koji se prodaju na aukcijama bilo da su pripadale slavnim ličnostima ili su rijetke i originalne.
Najskuplja majica koja je do sada prodata plaćena je 1.500 dolara i pripadala je jednom članu sastava Frenka Zape, a bila je originalni model “Fillmore West” kompanije.
Evo i nekih statističkih podataka koji se odnose na “T-shirt” u SAD. Nosi ih 95 odsto Amerikanaca oba pola, barem jednom nedjeljno 89 odsto žitelja SAD izlazi na ulicu u majici. Svakih deset godina proizvođači majica mijenjaju veličinu brojeva jer su prosječni Amerikanci krupniji i viši i sada se više traže komotnije nego pretjerano tijesne.
Od deset Amerikanaca njih devet ima barem jednu majicu koju neće da baci bez obzira na to u kakvom je stanju, jer je sentimentalno vezan za nju.
Izvor: Mondo.rs
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.