Ovo je istina o navodno otrovnom limunu: Da li je naglo pojeftinio jer izaziva rak?

Velikom brzinom u regiji si proširila vijest da je limun naglo pojeftinio zbog toga što su uvezene velike količine ovog agruma koji je prskan kancerogenom supstancom, a po niskoj cijeni. Sa bloga mooshema prenosimo tekst autorice iz Srbije koji ipak donosi dozu razuma u cijelu priču. Pročitajte!

Nevjerovatno je kojom brzinom se šire budalaštine, a koliko istina i zdrav razum uvijek djeluju neubjedljivo.

I sad će svi da pričaju da je limun otrovan, a malo ko će željeti da povjeruje u ovo što ću da napišem dole, apelujući na vaš zdrav razum.

Evo, ja vama da kažem da se ne ložite na otrovni limun koji je “naglo pojeftinio”, a vi biste mogli da kažete, ali, ali, ali, javili su mediji! Truju nas! Uvaljuju nam sve najgore u  namjeri da nas upropaste! Niko ne kontroliše hranu! Sve je ovo zavjera protiv Srba!

Priča, hoax, paranoja, o otrovnom limunu, je sljedeća:

Izvjesni Supermarket.info (molim vas, klik na link), istražuje otkud to da je limun u Hrvatskoj tako naglo pojeftinio, i to skoro za 50%. Ne budu lijeni, pa istraže, navodno, i otkriju, navodno, da na limunu iz Truske, na deklaraciji sitnim slovima, “koja niko ne čita”, piše:  “Ne koristiti koru! Limun je tretiran imazalil”.

(Neopisivo me nervira što su svi prenijeli, copy/paste, taj nesretni imazalil bez deklinacije, ali ovo nije post o tome.)

Ovu vijest, sa sve gramatičkom greškom, prenose prvo hrvatski, da bi je, ubrzo, kopirali i ostali mediji. Pazite, sa istim pogrešnim nominativom imenice imazalil.

Mreže su preplavljene tom viješću, svi su u panici, šalju se upozorenja, krici i jauci.

Odmah da vam kažem: nisam nosila limun na laboratorijsko ispitivanje, nemam nijedan naučni dokaz ili test za ovo što ću sada napisati.

Ali, luksuziram se da koristim trunčicu zdravog razuma i nešto malo znanja o kontroli bezbjednosti hrane, a i potrošač sam i ludača koja svako jutro pije mlaku limunadu, prema tome, kupujem limun i-haj! I jako, jako sam zainteresovana. Koliko ga moj sin i ja pojedemo, tj. popijemo nedjeljno, pa već bismo morali biti hospitalizovani i ležati na infektivnom, gdje bi se ljekari borili za naš život.

Redom:

1. Izvor ne postoji

Ili, bar, ne može mu se pristupiti.

Supermarket.info je sajt, ako ste gore kliknuli već znate, koji ne radi. Dakle, to da “sajt Supermarket.info piše”, to je moguće, negdje u back officeu, jedino ne znamo kako je neko uspio da to pročita. Da sam ja novinar, i da se spremam da prepišem vijest sa tuđeg portala, najmanje što bih učinila, to je da provjerim baš taj izvor, kad je već naveden. Ali, ja nisam novinar, samo sam blogerka.

To znači da su svi mediji prenijeli nešto čemu ne možeš da provjeriš izvor na koji se pozivaju.

–> EDIT: sajt je supermarketI,info, postoji. Mea culpa za to jedno “i”, tj. na dušu novinskih članaka gdje je slovo ispušteno. Dakle, kao što su kopirali pogrešnu deklinaciju, tako su kopirali i pogrešan naziv, tj. adresu. Kakogod, ovdje je izvor, postoji. I ne mijenja na stvari sve ovo što piše dole.

2. Limun naglo pojftinio

Limun je, citat, naglo pojeftinio.

Moram da podsjetim teoretičare zavjere da je limun prije mjesec dana, kao i toliko mjeseci ranije, bio između 150 i 200 dinara. Tada je, u jednom trenutku NAGLO POSKUPIO, za 100%, te je u maloprodaji dostigao cijenu i do 400 dinara. Potom, nakon dvije ili tri nedjelje, cijena pada i vratila se na staru, koja je takva skoro posljednjih godinu dana.

Elem. Nije limun naglo pojeftinio, već je u jednom trenutku naglo poskupio.

Razlog poskupljenja je, kako sam doznala raspitujući se onomad, ta što je zastao redovan uvoz iz Turske, i na tržište je stigao limun (ali i banana, i ona je bila naglo poskupjela, ako se sjećate), iz južnomaričkih država gdje je, navodno, zbog klimatskih promjena bilo nedovoljno sunčanih dana, te je rod daleko manji nego uobičajeno, što diktira cijenu. Pominjana je Argentina. O njoj dole.

Dakle. Napravljena je fama oko izvrnutih činjenica.

3. Bezbjednost hrane i sistem za uzbunjivanje

Otrovan limun u EU, ne može proći nezapaženo.

Vijest je potekla iz Hrvatske. Podsjećam vas, Hrvatska je u Evropskoj uniji. Kontrola bezbjednosti hrane riješena je ne samo na nivou jedne zemlje, već na nivou cijele EU. Da bi ubrzali sistem za kontrolu i uzbunjivanje, Evropska komisija je stvorila platformu koju koriste sve zemlje članice, RASFF – the Rapid Alert System for Food and Feed. Ona služi tome da istog trenutka, kada na tlo EU stupi hrana koja nije bezbjedna, sve zemlje članice EU dobiju informaciju o tome i reaguju  zajednički: povlače takvu hranu sa tržišta.

Da je ikakvog problema sa limunom iz Turske bilo, ne samo da bi Hrvatska to već znala, već bi znale sve  zemlje Evropske unije. I, dok dlanom o dlan, tog limuna na tržištu ne bi bilo!

Ja pogledam na RASFF-u, da provjerim podatke i doznajem ono što bi mogao svaki novinar, ako bi bio zainteresovan da radi svoj posao više od copy/paste:

a) posljednji put je Turska imala problem sa fungicidima na limunu u aprilu ove godine! Poslije toga, nikako. I to ne sa ovim, već sa reziduama nekog drugog fungicida.

b) limun iz Argentine je u oktobru ove godine zaustavljen i vraćen zbog ostataka nesretnog imazalila. Iz Argentine. Vraćen. Prekinuta distribucija.

c) naljepnica na mom limunu kaže da sam juče kupila, za 180 din/kg, limun proizveden u Turskoj, firma Polat citrus industry. Pogledam RASFF, nema Turske, nema, od aprila.

4. Piše sitnim slovima na deklaraciji

Mora da piše! Sve što je od interesa za potrošača piše! To je po zakonu! Ovdje ništa nije skriveno već, naprotiv, naznačeno!

Dakle, kada neko voće ili povrće ima na deklaraciji naznačeno da se ne koristi kora, to znači to: ne koristite koru. To je zbog vaše bezbjednosti. To ne znači da ćete umrijeti ako koristite i plod ispod kore, nego znači samo to: ne rendaj koru limuna za kolače. Zato što postoji opasnost od ostatka pesticida i fungicida, koji mogu da štete zdravlju. Ali, to već ne radimo dugo, zar ne?

Ovakva naznaka spada u Zakon o deklarisanju hrane, kao i što od sada na proizvodima koji sadrže gluten ili druge alergene, mora da piše da to sadrže.

5. Naknadni dodatak, sad, kad smo pronašli sajt:

U tekstu se tvrdi da je utvrđena količina od 5.3 mg po kilogramu voća. Taman imam cijeli kilogram kod kuće, to je 9 komada ovog voća u kilogramu.

Količina koja je bezbjedna za čovjekovu upotrebu je 0.03 mg po kilogramu tjelesne mase, dnevno.

To znači da jedan limun nosi, otprilike, 0.6 mg po komadu, a ja bih, sa svojih 58 kilograma, u tom slučaju smjela da pojedem, sa sve korom, koju inače nikada ne jedem, čak 3 cijela limuna.

Komentar koji je ostavila jedna čitateljka na fan stranici, a koji je copy-paste stručnjaka, kopiram ovdje, da biste mogli sami da prosudite:

Imazalil je, koliko vidim, ime pod kojim se prodaje enilconazol, koji je široko korišćen fungicid. Ovaj fungicid jeste kancerogen kod miševa, kod direktnog izlaganja. U okviru plodova (uključujući i koru) rizik nije nula, ali je izrazito mali. Radi poređenja, ako slučajno koristite neprskan limun koji je zakačio jednu od otrovnih gljivica, toksini iz tih gljivica nose veći rizik.

Ovo ne znači da je kancerogenost nebitna. Kao i kod mnogih drugih pesticida, rizici su jako niski za potrošače, ali ne za proizvođače. Korišćenje Imazalila je potencijalno veoma opasno za seljake (ili, češće, za slabo plaćene i još slabije obrazovane radnike koje velike farme zapošljavaju da prskaju voćnjake). To su ljudi koji treba da se boje raka.

Ako neko želi da bude super-oprezan, savjet je jednostavan. Imazalil je jako slabo rastvorljiv u vodi, tako da nema posebne brige oko, recimo, kriške limuna ubačene u koka-kolu (šećer u koka-koli je razlog zašto ne želite da pijete to piće, ne limun). S druge strane, jako je rastvorljiv u mastima – pa super-oprezan čovjek treba da izbjegava korišćenje kore u pecivima ili u kuhanoj hrani. Sok je ok čak i za super-oprezne.

Za kraj, da primijetimo nešto: Beogradski vazduh nosi sa sobom, konzervativno, oko deset hiljada puta veći nivo kancerogenih materija nego limun prskan imazalilom. Dakle, ako gorepomenuti super-oprezni čovjek ima 10.000 jedinica rizika za rak, čovjek koji uopšte ne pazi ima 10,001 jedinicu. Da li se super-pažnja isplati, ostavlja se odluci svakog čitaoca.

Neke napomene:

Već dugo, dugo se ne savjetuje da koristite koru južnog voća za kolače ili ishranu uopšte, zbog ostataka pesticida i fungicida.

Već dugo, dugo postoji jedan veliki problem sa našim proizvođačima jer ne poštuju karencu, pa u promet puštaju jabuke i drugo voće i povrće prije nego što ostaci pesticida nestanu i to voće/povrće postane bezbjedno za ishranu. O tome niko ne piše.

Već dugo, dugo Internetom kruže savjeti  kako da podignete bezbjednost ishrane kada kupujete voće i povrće – da ga držite u vodi sa kašičicom sode bikarbone ili sirćetom, a tek onda da ga koristite.

Već dugo, dugo nas bombarduju polovičnim ili netačnim vijestima iz domena bezbjednosti hrane.

***

Ovaj tekst služi samo da podigne svijest o tome na šta sve možemo obratiti pažnju kada čujemo neku uznemirujuću vest o hrani.

Nadam se da će se naša nadležna ministarstva oglasiti povodom ovoga i da će neka udruženja potrošača odnijeti limun na laboratorijske analize i riješiti ovu dilemu, ali tako što će objaviti i laboratoriju u kojoj su analize rađene, ali i dostaviti kopije tih analiza.

Do tada, ja pijem mlaku limunadu svako jutro, isto pravim svom sinu, a prethodno perem koru i ne gulim je o rub čaše da istisnem što više. To radim dugo, i bez ove vesti.

Izvor: Doznajemo.com/mooshema