Amerikanac odbio let za Ameriku, izabrao izolaciju u Srbiji

Charles Cather (43), Amerikanac poznat po ljubavi prema Srbiji i Republici Srpskoj, trenutno se, zbog situacije sa globalnom pandemijom, nalazi u samoizolaciji u Novom Sadu. Za portal “Banjaluka.com” podijelio je svoje utiske o trenutnom stanju, a spomenuo je i kako njegovi prijatelji iz Amerike u ovom trenutku vide Srbiju.

U Srbiji najčešće boravi od oktobra do maja svake godine. Radi kao program menadžer u “Work and Travel” grupaciji koja omogućuje studentima iz Srbija da putuju i rade u SAD-u.

“Kada se virus počeo brzo širiti po svijetu, pretpostavio sam da će “eksplodirati” za nekoliko dana, ali grdno sam se prevario. Donald Trump je odredio 30 dana zabrane letova iz EU i onda, bez mnogo najave, Srbija je zatvorila aerodrom, zatim kopnene granice i javni prevoz, tako da sam ostao ovdje u “majci Srbiji”. Američka ambasada je bila veoma otvorena, komunikativna i transparentna sa svim Amerikancima koji su bili ovdje i organizovali su let iz Beograda za Los Anđeles prošle sedmice. Odbio sam evakuaciju nakon što sam iskoristio malo zdravog razuma. Znao sam da će se Srbi najlakše naviknuti na suočavanje sa stravičnim katastrofama. Preživjeli su brutalnu vladavinu Turaka 500 godina, Balkanske ratove, smrt većine muškog stanovništva u Prvom svjetskom ratu, još jedan talas smrti i razaranja od strane nacista u Drugom svjetskom ratu, bosanske i hrvatske ratove, 78 dana bombardovanja 1999. godine od strane najvećih vojnih svjetskih sila, hiper-inflaciju i katastrofalne sankcije… Ako su sve to uspjeli da prežive tako dobro, malo virusa nije ništa”, navodi Cather.

Navikava se na samoizolaciju

Cather kaže da je impresioniran postupanjem Vlade Srbije u ovoj situaciji, ali i svojom fleksibilnošću. 

“Nikad se u životu nisam bavio samoizolacijom, socijalnim distanciranjem i policijskim satima od 5 do 17 časova, ali to je prava stvar. Moji dani se sastoje od Netflixa, roštilja, pravljenja YouTube videa, čitanja, muzike i odgovaranja na poruke na društvenim mrežama. Ranije sam ustajao u 6 ujutro, ali sam shvatio da to sada nema smisla, i sada ustajem oko 8, 9 ili 10h. Napuštam kuću samo da nabavim namirnice i to je to.”

U Americi “noćna mora”

Kako navodi u kontaktu je sa roditeljima u Illinoisu koji se dobro snalaze. 

“Žive na ranču i imaju puno hrane, tako da skoro nigdje ne idu. Takođe, razgovaram i sa brojnim prijateljima od Kalifornije do Teksasa do Floride do Njujorka i svi kažu da je to noćna mora. Teško dolaze do proizvoda za čišćenje, higijenskih maramica, toaletnih papira, flaširane vode i mnogih drugih potrebština, zbog pretjerane kupovine. Mnogi od njih su rekli “volio bih da budem u Srbiji” nakon što su vidjeli moje video snimke iz prodavnica”, istakao je Cather. 

Ostanak u Srbiji, dobra odluka

“Znam da sam napravio pravi izbor tako što sam ostao ovdje u Srbiji. Imam svakodnevni vlog od kada sam započeo svoj karantin, a prodavnice su pune toaletnog papira, sredstava za čišćenje i nema gomila ljudi koji se tuku da kupuju stvari. Ovdje je vrlo mirno i dobro organizovano za razliku od Amerike. Amerikanci nisu navikli da se bave katastrofalnim situacijama. Oni “polude” dok Srbi samo sliježu ramenima, puše cigaretu, popiju rakiju “na eks” i kažu je**ga!”

Banjaluka mu se svidjela. Bosna zbunjujuća za razumjeti

Cather je snimio oko 1000 videa o Srbiji, Republici Srpskoj i Balkanu, i o životu na ovim prostorima, koji se mogu pogledati na njegovom YouTube kanalu. Banjaluku je posjetio četiri puta i svaki put se, kako ističe, odlično proveo. 

“Banjaluka je dom ukusnog bureka, roštilja, prelijepih dama i mnoštva istorijskih mjesta. Moje omiljeno sjećanje na Banjaluku je kada sam jedno jutro ustao rano i lutao oko renovirane tvrđave, prelijepo doručkovao i popio kafu u jednom restoranu u tvrđavi, na balkonu sa pogledom na rijeku, a zatim obišao muzej Republike Srpske. Direktor tog muzeja me je pozvao u svoju kancelariju, jer je čuo da je Amerikanac snimao tamo, ali nakon što je saznao da sam “srpski” Amerikanac, pustio me je da radim šta hoću. Muzej mi je zaista “otvorio oči”. Lijepo je čuti i učiti o srpskoj strani svih sukoba umjesto jednostranog mišljenja kojim Amerikance hrani zapadna propaganda. Bosna i Hercegovina je, po meni, “najluđa” zemlja na planeti po pitanju vladine strukture i političkog uređenja.”

Prisjetio se i prijatelja iz Republike Srpske koji mu je jednom prilikom rekao da Bosna ima tri predsjednika. 

“Pitao sam ga, “kako to funkcioniše”? Odgovorio mi je sa dvije riječi: “Ne funkcioniše”. Takođe se sjećam kada sam prvi put pitao Srbina iz Republike Srpske da li je Bosanac, jer ima bosanski pasoš i on je rekao “ne, ja sam Srbin”. To je veoma zbunjujuće za jednog prosječnog Amerikanca iz države Ilinois.”

Po svemu sudeći, njegovi planovi su da ponovo dođe u Banjaluku.

“Ako svi preživimo ovaj korona virus, definitivno ću se vratiti. Ljubazni momci iz kluba američkog fudbala “Rebels – Banja Luka” su me pozvali da ih posjetim. Takođe želimo ponovo otvoriti svoj posao i putnički ured u gradu, tako da ću biti tamo češće.”

Sanja da dobije srpski pasoš

28. maja će biti punih deset godina od njegovog prvog dolaska u Srbiju. Od trenutka dolaska, Srbija je, kako kaže, dominirala u svakom aspektu njegovog života. 

“Život u Srbiji učinio me je boljom i strpljivijom osobom i ulio mi je tu strast koja mi je nedostajala u životu. Sve što sam čuo o Srbima, prije nego što sam stigao ovamo 2010. godine, ispostavilo se da je totalno pogrešno. Ovi ljudi imaju najveća srca i najdarežljivije duše s kojima sam se ikada susreo, a bio sam u 45 zemalja. Odgovarao sam na različita pitanja ljudi iz cijelog svijeta, organizovao sam velike donacije sportske opreme za srpsku djecu i bavio se prijetnjama smrti mnogih Albanaca koji preziru moju promociju Srbije. Svi moji najbolji prijatelji na planeti su Srbi, jedem srpsku hranu, slušam srpsku muziku, plačem sa Srbima, smijem se sa Srbima i zapravo se sada osjećam kao Srbin. Nemam srpski pasoš, ali moj san je da ga dobijem. Ne treba mi ni za šta drugo nego kao simbol ponosa. Bio bih najponosniji nosilac crvenog pasoša na svijetu. Tužno je vidjeti kako srpska Vlada daje svoje pasoše Stivenu Segalu, glumcima, sportistima i izbjeglicama koji to nikada neće cijeniti dok sam ja još uvijek bez njega. Nadam se da će vlasti iz Srpske to prenijeti vlastima iz Srbije i da ću 2021. godine postati Srbin”.

Toalet papira ima dovoljno…

Cather se našalio i rekao da su prodavnice u Novom Sadu prepune toalet papira.

“Umrijećemo čistih zadnjica ovdje. Trebao bih ga prodavati paničnim Amerikancima i zaraditi milione. (smijeh)”.

Puste ulice – jezive

“Kultura ovih prostora se svodi na prijatelje, porodicu i društvena okupljanja. U normalnom životu nikad ne biste vidjeli kafiće prazne, pa je ovdje veoma jezivo šetati pustim ulicama, ali moramo okončati ovaj virus. Ostanite kod kuće, narode. Moramo se vratiti svojim redovnim životima i izolacija se čini kao jedini način da se to dogodi.” 

Banjaluka.com / Darko Trivić