Mala Nađa boluje od autizma i treba joj pomoć svih nas za transplantaciju matičnih ćelija

Nađa Bojić (8) živi u selu Badovinci kod Bogatića. Rođena je iz uredno vođene i kontrolisane trudnoće, u terminu. Ništa nije ukazivalo na to da sa Nađom nešto nije u redu, te majka nije znala da ima autizam.

Sa osam mjeseci je počela da sriče po slogovima, uvijek je bila mirna beba, prava maza. Kasnije je prohodala, sa 18 mjeseci, no nisam mislila da je to problem – neko prohoda prije, neko kasnije. Kad je napunila 15 mjeseci, postala je drugačija, izgubila je interesovanje za igračke, interakciju sa ukućanima i sa drugom djecom, nestalo je i to malo govora što se razvilo do tada. Ugasila se kao kad ugasite radio – priča za Blic Nađina majka Zekija.

Ona objašnjava da je Nađa prestala da se odaziva na ime, izgubila je kontakt očima i uz to su uslijedile brojne stereotipije.

“Kako živimo u maloj sredini, a vjerujem da je tako donekle i u večim sredinama, na konstataciju da moje dijete ne priča dobijala sam odgovor da dijete mudruje, da “onaj” nije progovorio do sedme, da je to normalno. Čak je i pedijatar davao isti odgovor. Za autizam, vjerujte mi, nisam ni znala. Nikada se nisam susrela sa nekim ko ima tu dijagnozu da bih mogla istu da primijetim kod svog djeteta” – dodaje majka.

Čekala je, kaže, iz dana u dan, a glasa nije bilo. A onda je jednog dana gledala televizijsko gostovanje Maje Odžaklijevske koja je govorila o svom autističnom unuku.

“Slušam nju, gledam dijete i u njemu vidim svoju Nađu. Tada mi se upalio alarm. Otišla sam pedijatru, tražila uput za specijalistu, ali ga nisam dobila “jer mi dijete mudruje”. Otišla sam ponovo poslije kratkog vremena i dobila isti odgovor. Odlazila sam iznova i iznova, a onda dobila odgovor da sam ja “hipohondrik”, da nemam druga posla, pa djetetu tražim bolesti” – prisjeća se Zekija.

Tako je, dodaje, izgubila godinu dana. Jedva je dobila uput za psihologa u savjetovalištu, ali ljekarki Nađa “nije bila jasna”, pa je skoro šest mjeseci mijenjala i mijenjala dijagoze, da bi je na kraju uputila kod psihijatra, takođe u savjetovalištu.

“Tu sam dobila uput za senzornu sobu i u toj senzornoj sobi upoznala sam jednog divnog defektologa, gospođa me je uputila na Institut za mentalno zdravlje u Palmotićevoj. U tu ustanovu sam došla bez uputa jer doktor nije htio da mi da uput. Već nakon petnaest dana moje sumnje su se ispostavile kao tačne. Nađa ima autizam” – kaže Nađina mama.

Nakon dobijanja dijagnoze, počela je borba. Trebalo je pronaći odgovarajućeg defektologa, dijete nije htjelo da prihvati tretman, upis u vrtić bio je borba. Borba je bila kako da objasne starijoj kćerki.

“Stalno je bila neka borba, a ona lijepa, slatka, umiljata, dobra. Dijete za poželeti, ali kvaka je da ne govori. Onda je došlo školovanje. Borba je bila odložiti polazak u prvi razred, ali zaista borba. Bilo je suza, samo su lile. Ima ih i danas, ali to nije ni stid, ni sram. To je strah. Šta će biti sa njom kada mene ne bude?” – dodaje.

Ipak, nastavila je da se bori, a onda je čula za matične ćelije. Slušala je o njima, istraživala, učila. Onda se odvažila da proba jer sigurno ne može da škodi. Međutim, ima četvoro djece koju treba da nahrani, obuče, odškoluje. Zekija nema novac za matične ćelije.

“Razmišljala sam o tome kako da problem približim narodu, da li ću uspjeti i u kojoj mjeri. Uz podršku dobrih ljudi uspjeli smo da odemo na dva tretmana, za koje nam je bilo potrebno 25.000 evra. Svjesna sam da moje dijete neće da završi neke visoke škole, da nikada neće biti savršeno, svjesna sam svega. Ali molim da joj se pruži šansa za bolju budućnost, u kojoj će moći da funkcioniše bez mene, šansa za samostalnost. Treba joj šansa za glas, ne mora onda da bude pričalica, samo da može da mi kaže kad je nešto muči, boli, kad je srećna i zbog čega je srećna” – zaključuje majka.

Sredstva su joj potrebna za liječenje u Turskoj, tretmane matičnim ćelijama, defektološko logopedske tretmane, suplemente, kao i za putne troškove i smještaj.

Nađa je uspjela da prikupi stredstva za treću transplantaciju matičnih ćelija, ali za četvrtu još nema novac, a nju treba da primi 15 dana poslije treće. Za tu dozu matičnih ćelija nedostaje joj još 1.200.000 dinara.

Za Nađinu bolju budućnost! Budimo Humani!

Pomozimo Nađi!

Slanjem SMS poruke: Upišimo 1258 i pošaljimo SMS na 3030

Slanjem SMS poruke iz Švajcarske: Upišimo human1258 i pošaljimo SMS na 455

Uplatom na dinarski račun: 160-6000001381658-79

Uplatom na devizni račun: 160-6000001381585-07

IBAN: RS35160600000138158507

SWIFT/BIC: DBDBRSBG

Skeniranjem NBS IPS QR koda na vašoj mBanking aplikaciji: NBS IPS QR kod

Izvor: Blic