S.A.R.S. – “Mi ne pokušavamo da nešto pametujemo ili filozofiramo”

Muzički sastav S.A.R.S, svojom muzikom oslikava vrijeme u kojem živimo, te bizarnost političkih sistema i nedostatak perspektive.

Pjesma Perspektiva je klasičan primjer da im inspiracija potiče iz svakodnevnog života i da svaki stih oslikava situacije koje nas okružuju.

S.A.R.S. je osnovan 2006. godine u Beogradu. Njihov zvuk obuhvata širok raspon žanrova, ali reggae, ska i hip hop prevladavaju.

Prilikom njihove posjete Banjaluci i koncerta u DFK klubu imali smo priliku da porazgovaramo sa vokalom benda, Žarkom Kovačevićem.

Kako vam se prošli put dopala banjalučka publika?

– Prošli put, kad smo bili, koncert se održao u Pivnici, ali je ulaz bio džaba, pa je bilo stvarno prepuno, šesto-sedamsto ljudi. Bila je stvarno super atmosfera!

Ime benda S.A.R.S. znači “Sveže Amputirana Ruka Satrijanija”. Kako je došlo do tog imena, da li postoji priča iza toga?

– Kad smo smišljali ime benda tih dana je Satrijani gostovao u Beogradu. Među nama je krenula priča o tome kako on fenomenalno svira gitaru. Inače on je idol našem gitaristi, Lukoviću. Pitali smo se kako on to svira, da li to potiče iz glave, nerva, ruke… Onda je tadašnji basista Kriva rekao: “A da ja njemu odfikarim sjekiricom ruku pa da je nakalemimo Lukoviću i da vidimo da li će on bolje svirati?” I tako je došlo do “Amputirane ruke Satrijanija” i do nekih zgodnih riječi koje bi u skraćenici imale efektivniji uticaj. ARS nije baš pretjerano efektivan, pa smo došli do SARS-a, što je i pomalo morbidno kada se pročita pun naziv, ali neobično u svakom slučaju.

Odakle potiče inspiracija za pjesme?

– Inspiracija je svakodnevni život. Prvi album je u suštini bio rezervisan, što se tiče tekstova. Moj brat Dragan ih je pisao. On je u početku bio pjevač, pa se izdvojio. Rekao je: “Neću više ja, pjevaj ti. Ja nisam toliko dobar.” (smijeh) On je ostao kao tekstopisac, a u suštini je mozak cijele operacije. Uglavnom je on tekstopisac većine pjesama, a što se tiče samog komponovanja tu smo Luković i ja. Kako vrijeme prolazi nekako se upoznajemo i počinjemo da se bolje razumijemo što se tiče tog muzičkog dijela. Ipak nas ima sedmoro u bendu i treba sastaviti različite muzičke ukuse, ali smo nekako uspjeli da prepoznamo šta je ta SARS-ovska nit, ono što ljudi prepoznaju i ono što im se dopada.

S tim da se bend sastoji od sedam članova, kako se organizujete oko snimanja novih pjesama i koncerata?

– Teško nas je organizovati, ne samo zbog koncerata, već što se tiče bilo koje druge situacije. Večeras nam je 150. koncert u ovoj postavi. Ja sam, nažalost, prije par dana operisao umnjak pa ne mogu da pijem alkohol, ali ću naći neki način da upriličim 150. nastup. (smijeh)

Da li još uvijek imaš tremu prije koncerta?

– Ne toliko. Imam to neko iščekivanje. Uvijek samo želim da izađem na binu i da krenem da pjevam. Zadnjih petnaest minuta pred koncert mi teško pada.

Da li vjeruješ da muzika može uticati na ljudsku svijest?

– Mislim da može. Kad bih mislio da se na ljude ne može uticati i da se ne može skrenuti pažnja na neke stvari, onda se ne bih ni bavio ovim poslom i ne bi mi, kao bend, radili ovakvu muziku kao što do sada radimo. Mi ne pokušavamo da nešto pametujemo ili filozofiramo, jednostvano primjećujemo ono što primjećuju svi ljudi koji žive na ovom području. To su neke stvari na koje ne možeš da zatvoriš oči. Ljudima je uvijek lakše da misli posvete nekim drugim stvarima, ali ponekad se vrijedi zapitati “šta se to dešava oko nas” i malo razmisliti o svemu tome.

Da li ste ikada zbog svojih tekstova imali problema sa političarima?

– Bilo je problema zbog neovlaštenog puštanja muzike na jednom od političkih skupova. Ta stranka nas je zvala i pitala da li želimo da nam plate kako bi oni pustili našu stvar. Mi smo rekli da se time ne bavimo i pored našeg dogovora oni su pjesmu ipak pustili. To je jedan od primjera bahatluka ljudi koji se bave politikom. U Bihaću je policija završila naš nastup na otvorenom, prekinuli su nas. Možda im naša muzika ne odgovara, ali nekih otvorenih, direktnih problema nismo imali.

Da li ste očekivali da će pjesma “Buđav lebac” biti tako uspješna?

– Nismo očekivali toliki uspjeh same pjesme. To je okačeno bez ikakvih ambicija, niko uopšte nije ni sanjao da će ta pjesma da postigne toliki uspjeh. Desilo se to i sa još mnogo pjesama. Drago nam je, jer mi radimo nešto i ulažemo sebe u to što radimo i onda kad vidimo da se to ljudima sviđa, da iskreno uživaju, budemo presretni.

Da li više volite svirke na otvorenom ili svirke po klubovima?

– Sve ima svoje prednosti. Manja mjesta su intimnija, imaš bolji kontakt sa publikom. Na otvorenom su veće bine, daleko više ljudi i izgubiš bliskost sa publikom, ali dobiješ veću energiju. Nastupali smo i na EXIT-u pred 12.000 ljudi i na Beer festu pred 120.000 ljudi. Nevjerovatno je čuti toliki broj ljudi da pozitivno reaguju na naše pjesme.

Planovi za budućnost?

– Spremaju se pjesme. Ja nisam mogao da snimam u studiju vokal, zbog operacije. Čim se vratimo ugrabićemo vremena. Sada nam je gust raspored, jer je ljeto i imamo puno koncerata pa ne znamo kako ćemo stići, ali se nadam da ćemo do kraja godine skupiti malo vremena i završiti nove pjesme. Ako sve bude bilo kako treba, na proljeće možete očekivati novi album.