Zorica Janković, samouki modni dizajner

U svijetu, ali i kod nas, postoji mnogo primjera koji kazuju koliko su urođeni talenat i senzibilnost ka nečemu moćni. Takvi ljudi, često, iskrenom ljepotom kroz ono što rade ostavljaju snažniji utisak i veće razumijevanje i poznavanje materije od onih “naučenih” po raznim školama i akademijama. Ti takozvani naivci, koji su tako nazvani kao iz neke samilosti, nisu zapravo nimalo naivni, samo odbijaju da se rimuju sa preovladavajućim mišljenjem. Ne dozvoljavaju da im se talenat i um upregnu u uzde tzv. akademskog znanja i da se bez pobune poklone samo tržištu i ničemu više.

Zorica Janković je, da tako kažemo, tihi talenat. Živi u Prnjavoru i bavi se mnogim stvarima, a između ostalog modnim dizajnom. Kako sama kaže, uzora nema, ali poštuje raznolikost i kvalitet.

“Šest godina sam u cvjećarstvu, tj. od toga živim ali sam od ranog djetinjstva bila sklona crtanju i slikanju. Pronašla sam se u tekstilnom dizajnu, odnosno kreiranju odjeće za žene. Nisam išla na Akademiju primjenjenih umjetnosti; samouka sam i jako uporna. Moja prva ljubav i strast jeste modni, odnosno tekstilni dizajn, mada su ova dva pravca usko vezana, kao i činjenica da je sve počelo sa slikarstvom.”

Pitanje kvaliteta i kvantiteta je vječno, pogotovo na Balkanu, kada je tržište glavni kreator svega, pa možda i mode. Koliko je moda u RS postala samo još jedan način moćnim pojedincima da dođu do novca svjedoči i iskustvo koje je Zorica imala.

Zorica Janković

“Jednom prilikom  učestvovala sam na Fashion week-u u Banjaluci, u organizaciji gospođe koja je zarađivala na naivnosti mladih i talentovanih kreativaca.
Iskreno, meni je bilo divno i nezaboravno, pod tim mislim na druženje, učesnike kreatore, kao i djevojke koje su nosile modele a koje su, prije svega, bile profesionalne i prijateljski raspoložene. Međutim, sama realizacija i finalno veče nisu ispunili sva moja očekivanja. Sve smo morali sami, uz mnogo improvizacije i dodatnih troškova, što i nije bilo mnogo iznenađujuće. Problem leži u odsustvu modnih stručnjaka tj. lovaca na talente za vrijeme održavanja revije, a što je organizatorica prethodno stavljala u prvi plan.”

Ono što donekle ostavlja prostora za nadu jesu mladi ljudi, pogotovo oni koji su još djeca i na koje se može uticati u pozitivnom pravcu. Zorica je volontirala na dječijim radionicama, gdje je vodila sekciju crtanja i dizajniranja odjeće za uzrast od 5-og do 9-og razreda.

“Na moje oduševljenje, djeca su pokazala mnogo kreativnosti, zrelosti i sposobnosti da se odupru nametnutom lošem uticaju sredine u kojoj žive i grade svoj jedinstveni stil oblačenja i ponašanja, naravno. Mislim da upravo tu leži ključ uspjeha. Mladi naraštaji polako ali sigurno podižu modu na jedan viši nivo, a samim tim i moj pozitivan stav. Takođe, mislim da je stanje na našoj sceni krenulo uzlaznom putanjom, s obzirom na trenutno stanje i nizak standard.”

Iako trenutno nije toliko aktivna na polju kreiranja odjeće, Zorica vjeruje da se čak i na ovim prostorima kvalitet ipak prepoznaje; ono što je potrebno, a ujedno ono što je i najteže jeste naći pravi put do modnih poštovalaca i potencijalnih kupaca.

“Moje odsustvo sa modne scene prije svega bih pripisala nespretnom spletu životnih okolnosti, s tim, da sam svoje ideje i dalje prenosila na papir, a koje bi u skoroj budućnosti mogle biti predstavljene široj javnosti.”

Zorica godinama istražuje i eksperimentiše sa raznim tehnikama i materijalima. Kako sama kaže, učila je na sopstvenom radu i greškama, dok joj je inspiracija dolazila spontano u zavisnosti od perioda, trenutka kao i od osoba koje su je okruživale u datom momentu.

“Kreiranje odjeće, kao i sama moda, je po mom mišljenju, izražavanje svog ličnog stava, raspoloženja i slobode, pretočena u određeni modni stil oblačenja kao i ponašanja pojedinca, sa akcentom na spajanju kreativnosti i novčanih mogućnosti.”

Zorica kreira i šije po narudžbi, a koliko je umješna u onome što radi prosudite sami.