Kočić stranac u svom parku

Poslije rekonstrukcije parka „Petar Kočić”, spomenik ovom srpskom velikanu, rad Antuna Augustinčića i Vanje Radauša iz 1929. godine, skrajnut je u drugi plan, tvrde mnogi Banjalučani.

Penzioner Boško Radaković predlaže da se bronzana statua preseli na vidljivije mjesto.

To bi mogao biti centralni travnjak jer je spomenik neupadljiv u odnosu na muzički paviljon i fontane koje ljudi u šali nazivaju „pojilima”, pa i na krive klupe gdje klinci piju i galame. Vidljiviji je Kočićev spomenik u Beogradu, što dovoljno govori o tome koliko poštujemo našeg velikana, tim prije što je obnova njegove rodne kuće u Stričićima počela tek nedavno – kaže naš sagovornik.

Njegov sugrađanin Radoslav Pavlović ističe da je unuku nedavno pročitao natpis sa spomenika: „Ko iskreno i strasno ljubi istinu, slobodu i otadžbinu, slobodan je i neustrašiv kao bog, a prezren i gladan kao pas.”

Pokazao sam mu i novčanicu od 100 KM s njegovim likom, ali sam mu rekao i da se Kočić popeo u granje da ne gleda sadašnji park. Šalu na stranu, uvjeren sam da je u dobrom starom parku Kočićev kip kao simbol našeg grada bio viđeniji, suprotno od ovoga zastakljenog i betoniranog parka – navodi Nikolić.

Profesor Predrag Lazarević ističe da su Kočić i njegov spomenik stranci u sudaru sa urbanističkim rješenjem novog parka.

Taj park je bio determinisan izborom Kočićevog spomenika, a sada je ta ravnoteža narušena. Potpuno je otuđen s tim betonskim kvadratima i pretencioznim paviljonom, koji je u neskladu s prostorom. Stari park je bio intiman i topao kutak, i da je ostao takav, uvjeren sam da bi Banjaluka dobila više nego modernizacijom u koju je uloženo puno novca. Inače, kao član urbanističkog savjeta, nekada sam predlagao da se tu naprave i male stražare s bistama ovdašnjih znamenitih literarnih stvaralaca poput Nikole Koljevića, a da Kočić ostane dominantna vertikala i sinteza. Međutim, to je bilo samo načelno prihvaćeno – prisjeća se Lazarević.

Nikica Mandić, inženjer arhitekture, naglašava da je ideju starog parka trebalo samo unaprijediti.

Vjerujem da je kasno da se bilo šta mijenja u parku, gdje je spomenik legendarnom piscu postao dekor parka, a ne obrnuto. Takođe, smatram da svaki putnik-namjernik danas ne može osjetiti da je to park Petra Kočića. Uostalom, to je više trg nego park. O premeštanju spomenika dalo bi se diskutovati, ali mislim da statua treba da ostane na istom mjestu – kaže Mandić.

S druge strane, Nikola Vukolić, pjesnik i urednik Zadužbine „Petar Kočić, Banjaluka-Beograd”, ne smatra da je spomenik piscu u drugom planu.

Novi park je uređeniji i savremeniji od starog i tako se danas rade parkovi. A spomenik ne bi trebalo izmještati. Ipak, ne bi bilo loše da se spusti stepenik niže i bude vidljiviji. Takođe, važno je, i o tome sam već pisao gradskim vlastima, da se na njemu kao godina Kočićevog rođenja upiše 1875, da ne učimo djecu pogrešno – napominje Vukolić.

Prvobitni park je podignut zalaganjem bana Svetislava Milosavljevića, a spomenik Kočiću s postoljem od bračkog kamena otkriven je 1932. U izgradnju novog parka, završenu 2006, uloženo je oko pet miliona KM. Projekat je u Meksiku dobio nagradu „Cemeks” kao najuspješnija infrastrukturna građevina u BiH 2007.

Petar Kočić, srpski pjesnik, pisac, tribun, revolucionar i političar, rođen je u Stričićima, a umro u Beogradu, gdje je sahranjen u Aleji velikana. Gimnaziju je završio u Beogradu, a filozofiju učio u Beču. Uoči aneksije BiH u Banjaluci je pokrenuo list „Otadžbina” i politički se borio protiv Austrougarske i feudalnog ropstva, zbog čega je bio hapšen i krivično gonjen. Pred Prvi svjetski rat je obolio i umro u beogradskoj duševnoj bolnici tokom okupacije. Napisao je zbirke pripovjedaka „S planine i ispod planine” i „Jauci sa Zmijanja”, kao i političko-socijalne satire „Jazavac pred sudom” i „Sudanija”. Njegovo ime nose mnoge ulice, škole i književne nagrade.

Izvor: Press