Banjalučani zapalili 12.000 svijeća kao pomen na 12 zvjezdica

Nekoliko stotina Banjalučana juče se okupilo u parku Petar Kočić u sjećanju na 12 beba koje su 1992. godine umrle zbog nedostatka kiseonika u Kliničkom centru Banjaluka.

Građani su se okupili ispred Narodnog pozorišta RS, te su prošetali do spomenika posvećenog nastradalim bebama gdje su položili bijele ruže i nastavili hod do parka Petar Kočić.

Nakon obraćanja zvaničnika, te čitanja”otvorenog pisma” Savjetu bezbijednosti Ujedinjenih nacija, čije su odluke doprinijele banjalučkoj tragediji, građani su zapalili 12.000 svijeća kao pomen na izgubljene živote.

Okupljanje je organizovala Omladinska organizacija “Agora” koju čine vršnjaci nastradalih beba. Članovi ove organizacije poručili su da ne žele da se ova tragedija zaboravi, te da se ona nikada i nikom ne smije ponoviti.

Željka Tubić, majka jedne od 12 beba, zahvalila se vršnjacima njene zvjezdice, dodavši da su sve majke sada sigurne da će sljedeće generacije imati bezbjedniju budućnost.

“Mi majke se nikad nećemo oporaviti od tog gubitka i od tog šoka. Mi sve imamo svoju djecu, neke stariju, neke mlađu, ali uvijek nam nedostaje i ta jedna zvjezdica”, naglasila je Željka Tubić.

Član “Agore”, Jovan, koji je rođen neposredno nakon ove tragedije, smatra da su ovakva obilježavanja najmanje što se može učiniti za 12 zvjezdica.

“Generacije koje dolaze nisu upoznate sa tragedijom koja se desila, a mi smo dužni da ih upoznamo s tim kako se ovo nikad ne bi zaboravilo. Ja sad studiram pravo i smatram da bi i ta djeca isto tako nešto danas radila, a to im nije omogućeno”, izjavio je Jovan.

Načelnik Odjeljenja za društvenu djelatnost administrativne službe grada Banjaluka, Ljiljana Radovanović, rekla je da se u ovoj godini sa neizmjernom tugom obilježava 20 godina od smrti nedužnih beba.

“Ne smije se dozvoliti da se ovo nekome i negdje ponovo desi. Treba nositi u sjećanju, ali treba i oprostiti da bi mogli živjeti u zajedništvu i miru”, rekla je Radovanovićeva.

Podsjetimo se da je 12 beba umrlo u periodu od 22. maja do 19. juna 1992. godine kada kiseonik nije mogao biti dopremljen kopnom niti vazdušnim putem zbog blokade Banjaluke i odluke Savjeta bezbjednosti UN o zabrani letenja iznad BiH.