Banjalučanin već pravi programe: Marko Maksimović znanje na ETF-u ovjerava desetkama

Interesovanje za računare i razvoj softvera koje je odmalena njegovao odredilo je put Marka Maksimovića iz Banjaluke da nakon osnovne škole upiše Elektrotehničku školu, a zatim i Elektrotehnički fakultet, gdje je sada na trećoj godini i jedan od najboljih studenata ove obrazovne ustanove sa prosjekom 9,48.

Odluku da znanje stiče na fakultetu u svom gradu smatra ispravnom, a osim što teoriju već primjenjuje i u praksi, Marko u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da bi se volio u budućnosti baviti i akademskim radom.

“Trenutno radim kao demonstrator na predmetima Programiranje 1 i Programiranje 2 i počastvovan sam što mi je pružena ta prilika. Smatram da je to odlično iskustvo da se upoznam s akademskim radom i radom sa studentima. Akademski krugovi su krugovi inteligentnih, kulturnih i elokventnih ljudi u kojima se stvaraju napreci u naukama. Akademska zajednica na mom fakultetu je izvanredna zajednica ispunjena divnim ljudima koji su uvijek tu da nam pomognu i usmjere nas na pravi put. Zahvaljujući njima stekao sam vrijedno znanje i dobio odgovore na mnoga pitanja koja sam imao. Sve ovo me motiviše da jednog dana i ja postanem dio te zajednice”, kaže Marko za “Nezavisne novine”, a znanje stiče na studijskom programu Računarstvo i informatika.

Do sada je, kako kaže, imao priliku da napravi više svojih programa.

“To je proces koji uključuje više koraka, od definisanja šta taj program treba da radi, koji problem rješava i koje zahtjeve treba da ispuni, sve do same implementacije programa i eksploatacije na tržište. Svaki program predstavlja lično, ali i timsko postignuće i direktnu primjenu stečenog znanja i iskustva na fakultetu”, ističe on.

Osim što je već postigao uspjehe u kreiranju programa, zapažene rezultate je ostvario i na raznim takmičenjima iz programiranja poznatim kao “hakatoni”. Kako kaže, sa četiri takmičenja u Banjaluku su donijeli dva prva i dva druga mjesta.

S Markom smo razgovarali i o razvoju tehnologija, a, kako navodi, nove tehnologije se stvaraju iz godine u godinu, a neke koje su nedavno bile široko u upotrebi već sada nisu.

“Baš tu dolazi do izražaja važnost znanja stečenog na fakultetu. Softverski inženjer treba temeljno da razumije koncepte na kojima počiva rad i razvoj softvera i hardvera, a prilagođavanje novim tehnologijama je neminovno svima nama. Koncept vještačke inteligencije nije nikakva novina u računarstvu, njeni temelji postavljeni su još kroz rad Alana Tjuringa. S druge strane, njena komercijalna i široka upotreba je ono što je novina. Iako je njeno prisustvo sve veće, bitno je razumjeti da je i dalje inženjer taj koji ima viziju, taj koji projektuje i, na kraju krajeva, taj koji zna šta treba da pita vještačku inteligenciju. Zato je bitno da mi, kao budući inženjeri, radimo na usavršavanju svog znanja”, kaže on.

Da nije uvijek lako Marko ne krije, a, kako ističe, najteže je ostati pribran i organizovan tokom intenzivnih ispitnih rokova.

“To su periodi u kojima se dosta vremena provede učeći i radeći na ispitnim obavezama. Nekada je teško stići i učiti i ispuniti neke lične ciljeve, hobije, fizičke aktivnosti. Teško mi padne kad nemam vremena da se bavim muzikom ili da popijem piće sa društvom, ali se to sve namiri kada prođu obaveze, u idealnom slučaju uz lijep osjećaj povodom položenih ispita. S druge strane, vannastavne aktivnosti mi najlakše padnu, jer su to aktivnosti koje svojevoljno odaberem i obavljam jer želim da se dodatno usavršim u nekim poljima”, priča Maksimović za “Nezavisne novine”.

U slobodno vrijeme svira gitaru i klavir, što mu, kako kaže, u većini slučajeva predstavlja opuštanje od svijeta programiranja i logike. Osim toga, skuplja i gramofonske ploče.

“Taj hobi je nastao zahvaljujući mojoj djevojci Anđeli. Jednom prilikom je iz svog rodnog grada donijela kolekciju ploča pa smo onda nabavili i gramofon. Moj otac Jadranko je odrastao u vrijeme analognog zvuka i ručnog pravljenja električnih pojačala pa mi je on pomogao da stvorimo dobar audiofilski sistem. Trenutno u kolekciji brojim preko stotinak ploča, koje su većinom rokenrol ploče, od “Zabranjenog pušenja” do “Rolling Stonesa”. Mnogo volim “Riblju čorbu” i ponosni sam vlasnik njihovih osam ploča, a nadam se uskoro i više”, priča Marko za “Nezavisne novine”.

Izvor: Nezavisne