Banjalučanka Adaleta Kelecija odmalena sanjala da bude policajka (Foto)

Mlada Banjalučanka Adaleta Kelecija, policajka u Centru javne bezbjednosti Banjaluka, često se može vidjeti u uniformi na terenu i jedna je od onih žena koje djelima pokazuju da neke profesije nisu muške, kao što se to ranije smatralo.

Policijsku akademiju oduvijek željela upisati, jer kao mala nije sanjala da postane pjevačica ili glumica, već policajka.

“Mojim roditeljima je u početku to bio šok, jer se većina mojih vršnjakinja upisala na pravni ili ekonomski fakultet. Kada bih se zatvorila u kancelariju, i samo se bavila papirima kao ekonomista ili pravnik, to me ne bi ispunjavalo”, govori nam Adaleta.

Adaleta dodaje da se posao policajke mora voljeti, čak i kada vas zovu da idete na teren, a vi imate slobodan dan.

Lijepo pomoći drugima

“Posao zahtijeva dnevne i noćne smjene po 12 časova. To je dosta naporno. Ali ne može se ništa bez ljubavi i to zaista nije samo fraza. Volim ovo što radim i nije mi toliko teško da ustanem i odem na zadatak. Lijep je osjećaj kada možete da pomognete ljudima, koji od vas očekuju da to uradite, jer je to naš posao”, istakla je ona.

Adaleta dodaje da je ovaj posao častan i pošten, a da pojedini slučajevi ne ugrožavaju njenu profesiju.

“Svuda imate ljudi koji su zalutali u neku od profesija, ali takvi brzo i odu. Sadašnja policija doprinijela je da Banjaluka bude siguran grad u kome možete bezbjedno hodati danju i noću, ali i biti sigurni da će vam policija pomoći ako se nađete u nevolji”, istakla je ona.

Adaleta dodaje da nije doživjela omalovažavanje niti neprijetne situacije od muških kolega, već od građana.

“Kada sam došla u policiju 2003. godine, muške kolege su me podržale i bodrile na sve moguće načine, kao što to i danas čine. Imala sam u početku neobičnih situacija od običnih ljudi, pogotovo kada je u pitanju nasilje u porodici. Nasilnik uvijek očekuje muškarca, koji će da ga smiri, ali kada vidi ženu, onda se iznenadi. Moje koleginice i ja smo pokazale da su žene sposobne da budu piloti, vojnici, advokati, sudije, ali i policajci”, rekla je ona.

Adaleta dodaje da Banjaluka noću izgleda kao i svaki veći grad u regionu.

Emocije prema djecu

“Jedna sam od rijetkih koja radi na ulici i patrolira u kolima gradom. Vidjela sam od nasilja u porodici, do mladih ljudi koji se opijaju i prouzrokuju saobraćajnu nesreću. Za ovoliko godina rada emociju i dalje imam za djecu, jer ona nisu ništa kriva. Većina mojih koleginica koje se odluče doškolovavati na Fakultetu za bezbjednost i zaštitu većinom žele da se bave maloljetničkom delinkvencijom, jer maloljetnici više vjeruju inspektoricama i povjeravaju im se”, istakla je ona.

Adaleta studira na smjeru Sigurnost i mirovne misije Fakulteta za bezbjednost i zaštitu u Banjaluci i nada se da će ga uskoro završiti.

“Počela sam studirati ovaj smjer jer mi se svidio plan i program studija. Planiram da ga uskoro završim i posvetim se nekim drugim segmentima u radu policije”, istakla je ona.

Adaleta je kazala da sve one djevojke koje žele upisati policijsku akademiju moraju biti fizički i psihički spremne.

“Ovo jeste teško i zaista se moraju pripremiti. Očekuju ih testovi izdržljivosti, kao i psihotestovi koji nisu nimalo laki. Ako vole ovaj posao i ako imaju jaku želju i volju, samo im je nebo granica”, rekla je ova hrabra policajka.

Sve bolji položaj žena u policiji

Mladen Marić, načelnik CJB Banjaluka, rekao je da su u ovom centru zaposlene 133 žene – policijski službenici, od kojih je 79 uniformisanih i 54 neuniformisanih, odnosno kriminalističkih policijskih službenika.

“Daljom analizom utvrđeno je da je u uniformisanoj policiji najmlađa žena rođena 1993. godine, a najstarija 1957, a u kriminalističkoj policiji najmlađa je rođena 1989, a nastarija 1955. godine. Položaj žena u policiji u odnosu na prethodni period je znatno uznapredovao”, naveo je Marić.

Žene zauzimaju rukovodeća mjesta, a posebno je bitna njihova uloga kada se radi o krivičnim djelima protiv polnog integriteta i krivičnih djela iz oblasti zaštite porodice. Takođe, dodaje Marić, žene rade zajedno sa muškarcima u patrolama, u ravnopravnom su položaju u izvršavanju zadataka, lakše ostvaruju kontakte da žrtvama i stiču povjerenje posebno kada se radi o djeci žrtvama krivičnih djela ili prekršaja.

Izvor: Nezavisne