Dramatična ispovijest spasioca iz potopljene Banjaluke

16 sati aktivnog rada, od čega 15 sati na vodi i u vodi….

“Od 2.40h poslije ponoći pa do 19.00 sinoć je Ronilački Klub Delfin Banjaluka bio angažovan na najugroženijem dijelu Banjaluke, naselju Lazarevo u ulicama Lipovačka i Ilije Garašanina, gdje smo izvlačili bespomoćno stanovništvo, koje je bilo poplavljeno i do prvih spratova.

Ljudi moji, ono je bila strahota kakvu ni na filmovima ne možete da vidite. Potpuni mrak, vodena stihija i ljudski glasovi u tami koji očajno dozivaju u pomoć, momenat od kog se ježiš i kosa ti raste na glavi. Plač djece i odraslih osoba, koji se nisu mogli obuzdati od straha, tjera te da vrištiš od muke. Ni sam ne znam koliko smo osoba izvukli, tj. brojao sam do broj 58, a bilo je svega pola dana, i onda sam prestao, jer nisam mogao više o tome razmišljati.

Izvlačili smo djecu od 3 mjeseca pa na gore, pa do ljudi sa prelomima i nepokretnih ljudi, te ljudi pod moždanim udarom. Imali smo osobu koja je nepokretna i na sve to još i ne može da priča, a da bi je mogli u takvom položaju izvući, skinuli smo kućna vrata i stavili ih na čamac, a onda je u dekama prenijeli na vrata i evakuisali do mjesta gdje ju je preuzela hitna pomoć u svoje vozilo. Ni sam ne znam koliko smo osoba na leđima prenijeli iz kuće do čamca.

Prvu pauzu smo napravili nakon 11 sati aktivnog rada, da bi se samo presvukli i malo zgrijali, jer smo se bili već počeli grčiti od hladnoće. Nikad se više u životu nisam obradovao pašteti i mesnom naresku, koje ne bi ni vidjeli da nije bilo pomoći civilne zaštite koja nam je donijela obrok i vodu za piće, dok “gospoda” koja je bila na suvom i gledala šta radimo, nije pitala ni da li smo žedni, a kamoli nešto drugo.

Takođe, u svom ovom jadu, naišli smo i na gomilu bezobrazluka, ali o tome ne želim pisati.

Navešću samo jedan primjer gdje je gospođa, koju smo doslovno iznijeli iz kuće na čamac, zamolila da joj zatvorimo kapiju u dvorištu kad izađemo, koja je virila svega 20cm iz vode.

Znali smo veslati i do kilometar, i onda ljudi neće da napuste objekte koji su skoro u potpunosti bili poplavljeni. U nekim momentima smo jednostavno morali biti i arogantni, jer nismo mogli dozvoliti da se zbog gluposti ugrozi ljudski život.

U svakom slučaju, dogodilo se i nikad ne ponovilo se…”

Preuzeto sa FB naloga Miroslava Vasiljevića prenosimu uz njegovu saglasnost

Izvor: Buka.com