Objavljeno: 8. 10. 2012 u 09:35h
Zbog besparice, krize i malih primanja, sve više penzionera, nezaposlenih i siromašnih građana bez srama, u po bijela dana pretura po kontejnerima da bi obezbijedilo parče hljeba, pa mnogi već misle da je kopanje po đubretu „zanat” u usponu.
Među onima koji su zbog gladi progutali ponos je i 62-godišnji Mićo. On je, kako tvrdi, karijeru rovarenja po gradskim kontejnerima počeo prije više od četiri godine, jer je izgubio nadu da će se zaposliti.
– Izbjegao sam iz Krajine i ostao bez zemlje, stoke i svega. Nemam primanja, a ženina minimalna penzija jedva bude za kiriju. Prvi put je bilo najteže. Išao sam noću i rano ujutro, a sada sam navikao da prebiram i danju. Na „posao” idem biciklom sa kolicima, a iz kante uzimam karton, limenke, gajbe i staro gvožđe, i kad ima dobre obuće i odjeće. Hranu pokupim samo ako je očuvana. Neki dan sam našo punu kesu skoro novih šljiva. Jednom je neko bacio pet kilograma kobasica. Jedino rakiju ne bacaju! Žena mi stalno govori da ću se zaraziti, a ja ćutim – kaže Mićo.
Najbolje pred ponoć
On otkriva da je najbolje vrijeme za rovarenje pred ponoć, kada restorani, pekare i tržni centri bacaju proizvode ostale poslije gostiju ili su zastarili.
– Treba doći prije radnika „Čistoće” i drugih koji traže jer nas je iz mjeseca u mjesec sve više. Bude dosta peciva, hljeba, salate, a ponekad i cijelih komada mesa i ribe ako je bila svadba ili neko slavlje. I na tržnicama se nađe očuvanog voća i povrća, kao i u kantama kod novoizgrađenih stambenih blokova… Ne obilazim sve, već samo stotinjak kontejnera koji su se dobro pokazali, čak i jedan iza zgrade Vlade RS, gdje uvijek ima dosta kartona koji prodajem otkupljivačima. Ponekad sam preskakao posao jer je na proteklim predizbornim skupovima stranaka služen ručak, a da nema kontejnera ne znam šta bismo – priča ovaj čovjek.
Njegov sugrađanin Dule Šajin kaže da penzioneri kopaju po kontejnerima jer su penzije, kada se plate struja, voda i ostalo, nedovoljne za život.
– Ljude nije sramota kada su gladni, jer glad nema oči u ovom dobu krize i previsokih cijena. Ko ima kupiće, a šta će penzioner?! Kada uđe u samoposlugu i trgovinu ne zna šta bi uzeo. Samo gleda. A kakva vremena dolaze, izgleda da neće biti ni u kontejneru. Trebalo bi zaposliti što više omladine da ne uzimaju one praškove i droge, pa ni penzioneri neće kopati po kontejnerima – objašnjava Šajin.
Banjalučanin Branislav Nikolić ističe da je prebiranje po kontejnerima prije rata bio incident, a ne masovna pojava kao danas.
– Nekada su ljudi samo kupili pomije za svinje i stoku, a sada se time hrane, jer ne mogu s penzijama, niskim i nepostojećim primanjima da izguraju mjesec. Zato i nije čudo što se posvađaju oko toga ko ima pravo na kontejner. To je početak kraja i državna je bruka što nismo u stanju da proizvedemo da bar ne budemo gladni – ogorčen je Nikolić.
Najmanje penzije
Zoran Obradović navodi da se na kontejnerima ispred njegove zgrade od jutra do večeri izreda najmanje deset ljudi.
– Krenem da bacim smeće, a čovjek pita šta imam u kesi. Upoznao sam ljude koji zbog ručka posjećuju sve sahrane u gradu – kaže Obradović.
Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera RS, naglašava da mnogi penzioneri rovare po kantama zbog nedostatka političke volje da se novčana sredstva raspodijele bolje, ravnomjernije i poštenije.
– Apsurd je da imamo najmanje penzije u regiji, iako su nam plate veće nego u Srbiji. O tome smo više puta obavještavali i poziciju i opoziciju, međutim, poslanici to kao da ne vide iako su očigledni primjeri penzionera koji rovare po kontejnerima. Među njima su i invalidski penzioneri i bolesni, koji često ne mogu da plate ni participaciju za ljekara – ističe Rakulj, dodajući da oko 12.000 penzionera mjesečno prima 160 KM, dok je minimalna penzija za staž od 15 do 20 godina 192 KM.
Izvor: Press Online