Impozantna banjalučka građevina gradila se od 1983 do 2002.godine: Danas zapuštena ( Foto, Video)

Željeznička stanica u Banjaluci jedinstven je primjer nekadašnjeg sjaja obilja bivše Jugoslavije, al i pogleda u budućnost koje su tadašnje arhitekte imale. Velelepni objekat, koji krasi ovu stanicu, iako potiče sa kraja prošlog vijeka, svojim izgledom i funkcionalnošću ne zaostaje za objektima koji se grade danas.

Međutim, pogled izbliza izaziva tugu. Prašina je zamaglila staklene zidove, ulaskom u široko predvorje u glasnoj tišini prošlosti dočekaju vas prazne klupe za čekanje, paučina na nekada skupocjenim ukrasnim kandelabrima, znatiželjan pogled rijetkih radnika stanice i slučajni putnika sve rjeđih vozova.

Hiljadu puta postavljeno pitanje, ali na koje nikada nije odgovoreno, visi u zraku i danas – zašto je potencijal ovog objekat neiskorišten.

“Iako je riječ o vrijednom zdanju i prostoru izuzetnog kvaliteta i velikog potencijala, objekat Željezničke stanice u Banjaluci već decenijama je zanemaren kako u smislu upotrebe i održavanja, tako i u smislu njegovanja arhitektonske kulture i istorije”, kaže arhitekta Nevena Novaković.

Potencijal objekta leži u njegovoj funkiciji društvenog čvorista

Prije svega, kaže ona, potencijal objekta je u njegovoj primarnoj funkciji društvenog čvorišta.

“Novi komercijalni sadržaji, najprije u vanjskom prostoru trga, mogu služiti ne samo, nažalost, malom broju putnika željeznice, već mnogobrojnim putnicima autobuskih linija gradskog, regionalnog i međunarodnog saobraćaja. Potencijale ovog saobraćajnog kompleksa kao čvorišta u tranzitu robe je, takođe, moguće istražiti”, kaže Novakovićeva.

Željezničke stanice posjeduju i simboličku vrijednost kao svojevrsne kapije grada. Njihov atraktivan izgled i prijatna atmosfera mogu unaprijediti reprezentativnost i vizuelni identitet grada. Često o nekom gradu sudimo na osnovu našeg prvog utiska kad u njega tek doputujemo.

Novakovićeva smatra da je prostor željezničke i autobuske stanice, kao i centralne pošte, potrebno posmatrati kao cjelovito infrastrukturno čvorište.

“U njhovom središtu je mnogo neiskorištenog i zapuštenog parking prostora i otvorenih javnih površina. Da li se ovi prostori mogu pretvoriti u ozelenjenu mrežu pješačkih puteva i korisnog i savremenog parking prostora koji bi se nalazio u središtu plana većeg obuhvata i razvoja tog dijela grada koji se ubrzano mijenja?”, upitala je ona.

Postoje i potencijali za razvoj kulture

Novakovićeva ističe i da objekat Željezničke stanice posjeduje potencijale i u kontekstu razvoja kulture, zahvaljujući svojim prostornim kvalitetima i slojevitoj istoriji kojoj pripada.

Prema njenim riječima, razvoj željeznice u BiH i Jugoslaviji imaju važno mjesto u društvenoj istoriji i još uvijek ličnim sjećanjima. Npr. postavljanje pruge Banja Luka – Doboj je izvedeno kao posljednja velika omladinska radna akcija 1951. godine u kojoj je učestvovalo više od 87.000 mladih ljudi.

Postavlja se pitanje, kaže ona, da li se prostorni kapaciteti centralnog hola i okolnog otvorenog prostora mogu koristiti u svrhu prikazivanja ovog dijela istorije i kulture koja počinje u perioda Austro-Ugarske uprave? Da li se prostor Željezničke stanice može koristiti kao izložbeni prostor savremene kulturne i umjetničke produkcije?

“Zbog čega se o ovom prostoru ne razmišlja strateški, u kontekstu nabrojanih potencijala? Iako se nedostatak novca uvijek navodi kao osnovni razlog kod ovakvih pitanja, uvijek se može postaviti pitanje usmjeravanja novca koji je na raspolaganju i postavljanja prioriteta”, kaže Novakovićeva.

Izgradnja počela u jednom, a završena u drugom vijeku

Ona je podsjetila da je projektovanje i izgradnja objekta Željezničke stanice Banjaluka počelo 1983. godine, a završeno tek 2002., te da se u vremenskom rasponu od 20 godina promijenilo mnogo toga, pa je Željeznička stanica po završetku bila u drugoj državi, u drugačijem ekonomsko-društvenom kontekstu i kulturi, a u kojima vozovi više nisu imali veliki značaj.

“Nakon četiri decenije, ovaj objekat je i dalje u funkciji. Komercijalni sadržaji u enterijeru objekta nisu više na raspolaganju putnicima, pa je višefunkcionalni prostor hola na dvije etaže sveden na predimenzionisanu čekaonicu. Prostor “trga” je neugledan i neiskorišten, i neadekvatno povezan sa neposrednim kontekstom”, pojasnila je Novakovićeva

Arhitektonski integritet objekta je očuvan, kao i većina originalnih detalja enterijera i eksterijera. Međutim, njegovo stanje odaje utisak neadekvatnog i neredovnog održavanja, posebno u spoljašnjosti i neposrednom okruženju.

Djelo eminentnog jugoslovenskog arhitekte Živorada Jankovića

Istorijski značaj objekta Željezničke stanice dolazi prvo iz činjenice da pripada opusu eminentnog jugoslavenskog arhitekte Živorada Jankovića. Sklon mišljenju u velikim razmjerama i preplitanju različitih funkcija, autor je velikih prostornih cjelina kao što su Sportski i poslovni centar “Vojvodina” u Novom Sadu, Društveno-sportski centar “Boro i Ramiz” u Prištini i Kulturno-sportski centar “Skenderija” u Sarajevu, a za koji je dobio čuvenu nagradu “Borba” za najbolji jugoslavenski arhitektonski projekat u 1969. godini. Za istoriju arhitekture grada Banjaluke je izuzetno značajno da ima jedan od objekata ovog talentovanog i plodnog arhitekte, što se rijetko pominje.

Kao što rijetko ko pominje i govori o željezničkim stanicama. A i kada govori, govori tiho… da se ne probude duhovi prošlosti, ali i sadašnjosti.

Banjaluka.com