Kako je biti podstanar u Banjaluci?

Prema nezvaničnim podacima posljednjeg popisa, u Banjaluci živi 199.191 građanin, a tačan broj onih koji nemaju svoj krov nad glavom i žive kao podstanari u ovom gradu još je nemoguće odrediti.

Još teže je doći do podatka koliko ima prijavljenih podstanara, te koliko ih je sklopilo ugovore sa stanodavcem, zbog čega podstanari još uvijek nemaju regulisana sva prava i zašto njihova loša iskustva ne dolaze do nadležnih službi.

U razgovoru sa brojnim podstanarima i stanodavcima “Press RS” saznaje, da je mali broj podstanara kojima su stanodavci prijavili mjesto boravka na njihovoj adresi, a još manje je sklopljenih ugovora prilikom iznajmljivanja stana. Ukratko iznajmljivanje stana u Banjaluci još uvijek je posao na crno, zbog koga često ispaštaju podstanari, a ponekad i stanodavci.

Ružna iskustva su česta

Bojan M. iz Doboja kaže da ga je prošle godine gazda u ponedjeljak obavijestio da u srijedu mora da se iseli, jer mu dolaze gosti.

„Da sam imao sklopljen ugovor sa gazdom mogao sam da reagujem, ali ovako sam morao da odem. Mogao sam da odem u policiju ili gdje već i kažem da za tri godine koliko sam tu živio, on nikad nije platio porez, a da je kiriju povećavao kako je htio. Prijetio mi je, a kada sam rekao da ću ga prijaviti, ućutao je“, priča Bojan.

Slično, pa i gore, iskustvo imala su četiri studenta, koja su, kako kažu, imali nesreću da nalete na najgoreg stanodavca u Banjaluci.

„Ujutro smo pogledali kuću, učinila nam se u redu. Staro sve, ali imali smo volju da je sredimo. Naveče smo došli sa svim preparatima i bacili se na čišćenje. U međuvremenu gazda dolazi i uzima 300 KM i kaže: “Da odmah to riješimo”. Mi naivni, mislili tako treba i krećemo na čišćenje. Pronalazim puževe ispod kreveta! Iz mašine izlazi crna voda. Rerna peći bukvalno šuplja. Usisivač ne radi. Zavjese i tepisi smrde na mrtve životinje. Nas dvije počinjemo da plačemo. Momci poslije pola sata zovu gazdu, on dolazi i kaže: “Para nema, dao sam ih čovjeku kom sam bio dužan.” Svađa, galama i veliko ništa. Odlazimo bez para i stana. Mjesecima poslije odlazimo na adresu, njega nema. Jednom se pojavio, dao 100 KM, poslije toga kada god smo ga sreli pravio se da nas ne poznaje. Čovjek izdaje kuću na Paprikovcu i preziva se Mušan, čisto da se zna. Njemu na obraz, mi smo naše pare davno prežalili“, kaže ova djevojka.

Cijene stanarine visoke

U oglasima se može pronaći veliki broj ponuda stanova i kuća za iznajmljivanje, a iako je veliki broj šupa i neuslovnih prostorija, banjalučki stanodavci kirije naplaćuju poprilično skupo.

Prosjek cijena namještenih garsonjera u stambenim zgradama je od 200 do 250 KM, jednosobnih stanova od 300 do 400 KM, dvosobnih od 500 pa naviše.

Stanovi u kućama mogu da se nađu od 180 KM, dok su sobe od 120 do 150 KM. Sve ove cijene ne uključuju režije i zavise od lokacije stana. Jednosobni stanovi u centru grada dostižu cijenu i do 600 KM.

Prvo ugovor, pa useljenje

Većina stanodavaca složna je da je sve to birokratska zavrzlama i sati čekanja u raznim službama, zbog čega im to nije potrebno. Ipak, ima izuzetaka, a jedan od njih je i Banjalučanin Milan, koji godinama izdaje jednosoban stan i redovno prijavljuje stanare sa kojima sklapa ugovore.

„Stan nikad nisam izdao studentima, jer volim da izdajem zaposlenim ljudima. Porez plaćam, ali kada vidim kako drugi prolaze, ispadam budala. Mada, važniji je čist obraz nego bilo šta drugo. Prije dvije godine u stanu su živjela dva momka. Ugovori potpisani, momci prijavljeni, sve super. Poslije dva mjeseca, zovu komšije, smeta im buka. Ja dođem, stan potpuno uništen. Iskoristim lijepo onaj ugovor i naplatim sve do zadnje marke. Da nisam imao ugovor, kako bih to sve platio“, ističe ovaj stanodavac.

Izvor: Press