Kako namjestiti tender od 50.000 KM: Vodič za “neglupe”

Naša novinarska ekipa koja se bavi analizom tenderskih dokumentacija zapazila je poprilično sumnjivu javnu nabavku. Naime, u Prijedoru za obuku od pet dana, firmi iz oblasti digitalnog marketinga isplaćeno je nevjerovatnih 16.716 KM (bez PDV-a). Kad se taj iznos preračuna po satu, dolazimo do nevjerovatnih 668,64 KM po satu, što ne zaradi ni Predsjednik države bez obzira na kompetencije i odgovornosti.

Tim tragom, počeli smo da istražujemo Razvojnu agenciju Republike Srpske (RARS), koja je autor ovog neobičnog tendera.

Sumnjivi uslovi za “nesumnjivog” ponuđača

Radi se o nabavci usluge organizacije seminara iz oblasti prodaje i marketinga, objavljenoj 28. februara na Portalu javnih nabavki. Kod namještanja tendera gotovo uvijek je pravilo da javni organ, u ovom slučaju RARS, ima zahtjev koji može ispuniti samo jedan ponuđač. U ovom slučaju sporna tačka iz tenderske dokumentacije glasi:

“Ponuđač mora imati predavača/trenera sa sertifikatom o osposobljenosti za izvođenje seminara iz oblasti prodaje i marketinga, čiji je autor organizacija koja posluje u najmanje 20 zemalja svijeta.”

Ovaj uslov je, blago rečeno, kreativan. Umjesto da se vrednuje iskustvo, stručnost ili relevantne reference predavača na tržištu BiH, uslov se zasniva na egzotičnom kriterijumu – franšiza u 20 zemalja svijeta.

Prvi korak u namještanju tendera: Eliminisati konkurenciju

U praksi, kad neko želi da namjesti tender, prvi korak je da eliminiše sve moguće konkurente. Kako? Tako što se postave nemogući uslovi koje može ispuniti samo unaprijed odabrani ponuđač.

U ovom slučaju, dokumentacija pokazuje da je samo jedan ponuđač dostavio ponudu – što dovoljno govori. Broj obavještenja o nabavci 899-7-2-9-3-5/25 potvrđuje da je pristigla samo jedna ponuda. Dakle, uslovi su savršeno “pogođeni”, tj. eliminisana je mogućnost da neko drugi aplicira.

Dokaz 1: Broj obavještenje o nabavci 899-7-2-9-3-5/25  pokazuje da je samo jedan ponuđač aplicirao na javni poziv za izvođenje obuke. Time smo postavili osnovanu sumnju, da je tender namješten samo jednom ponuđaču.

I u prethodnim slučajevima – samo jedan ponuđač?

Da bismo eliminisali mogućnost da je ovo slučajna situacija, analizirali smo i ostale tendere koji su objavljeni na portalu javnih nabavki i gle čuda – našli smo još najmanje dvije gotovo iste nabavke, vrijednosti 16.715 + 16.710 + (16.710 KM iznos prve gore navedene nabavke) = ukupno 50.135 KM (bez PDV-a), ponudu je dostavila samo jedna te ista firma.

Fotografije s portala javnih nabavki jasno prikazuju ovaj obrazac, koji ne može biti slučajan.

Dokaz 2: Sve javno dodijeljene javne nabavke je dobio isti ponuđač. Drugi se nisu ni mogli prijaviti jer ne ispunjavaju postavljene kriterijume.

Broj izvještaja o provedenom postupku javne nabavke 899-7-2-39/24 pokazuje da je samo jedan ponuđač aplicirao na javni poziv za izvođenje obuke.

Broj izvještaja o provedenom postupku javne nabavke 899-7-2-68/23 takođe pokazuje da je samo jedan ponuđač aplicirao na javni poziv.

Zašto baš franšiza u 20 zemalja?

Postavlja se pitanje – zašto je ovaj uslov postavljen? Prema mišljenju stručnjaka iz oblasti obrazovanja i digitalnog marketinga, broj zemalja u kojima neka firma posluje ne znači automatski da je obuka kvalitetna i primjenjiva na tržište BiH.

Na primjer, algoritmi i strategije oglašavanja na platformama poput Meta (Facebook i Instagram) su globalne, ali se ciljanje, budžetiranje i sadržaj moraju prilagoditi lokalnom tržištu. Franšiza iz Njemačke, Singapura ili Brazila ne znači ništa firmi iz Prijedora kojoj treba edukacija o lokalnom digitalnom oglašavanju i prodaji.

Zaključak: Namještanje tendera u tri koraka

1. Napiši uslov koji može ispuniti samo jedna firma.
   
2. Objavi tender.
   
3. Čekaj da se prijavi taj egzotični dobavljač
   

Bravo! Upravo ste namjestili tender vrijedan 50.000 KM.

Kad institucije ćute

Razvojna agencija RS do danas nije odgovorila na naš dopis, iako je portal banjaluka.com tražio obrazloženje u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama. Očigledno je da u RARS-u smatraju da nisu dužni da odgovaraju javnosti, pa čak ni na direktna pitanja o osnovanosti kriterijuma javnih poziva.

Ovim ignorišu ne samo zakonsku obavezu, već i osnovne principe transparentnosti i odgovornosti u trošenju javnog novca.

Ko je naručilac ugovora?

To je dodatno pitanje koje ćemo razjasniti u narednim objavama – ko tačno iz RARS-a potpisuje i odobrava ove ugovore i koji je lanac odgovornosti?

Dokaz 3: U tenderskoj dokumentaciji, potpisnik ugovora je direktor Razvojne agencije Republike Srpske.

Zaključak vodiča za “ne baš tako glupe”

Ako je prosječna plata u Republici Srpskoj 2024. godine bila 1.353 KM, onda je potrebno raditi svaki dan tri godine i jedan mjesec da se zaradi pomenutih 50.000 KM. To je 1.920 radnih sati za iznos koji se ovdje potroši za pet dana. Složićete se da je to, u najmanju ruku nenormalno

Zato ovaj tekst i ima ovakav naslov – jer ako ovakvi tenderi prolaze neopaženo, onda se svi mi zajedno pravimo glupi. A nismo.

U narednom nastavku našeg “Vodiča za neglupe”, istražujemo zašto kontrolni organi ne rade svoj posao, tj. koji su pravni mehanizmi za sprečavanje zloupotrebe položaja, te koji su domaći i međunarodni donatori koji finansiraju obuke.

O svemu ćete biti blagovremeno obaviješteni putem portala banjaluka.com. A vi, ako imate sumnju da je neki tender namješten slobodno nam pišite da istražimo.

Banjaluka.com