Medaljoni u vremenu: Martin Luter King III u Banjaluci

Sin je ‘onog’ Kinga koji je ‘sanjao kako će ljudi jednoga dana uživati jednakost bez obzira na rasne, nacionalne ili vjerske razlike’.

Legendarni Martin Luter ubijen je 1968. u američkom gradu Memfisu.

NJegov sin, King III 2006. osnovao je fondaciju “Ostvarenje sna“ i nastavio misiju svog oca, ne samo u Americi nego u Izraelu i Keniji, a maja 2009. godine posjetio je Bosnu i Hercegovinu. U Banjaluci je nekoliko stotina studenata slušalo njegovo nadahnuto predavanje na Pravnom fakultetu.

Nakon toga, protokol je morao pretrpjeti ‘prilagođavanje’, jer je Martin Luter King III bio opsjednut studentima kojima je dijelio autograme, a oni su mu, spontano, poklanjali predmete koje su trenutno imali kod sebe – olovke, bedževe, narukvice, ogrlice…

Ipak, ključni događaj tog dana nije bio kurtoazni susret sa političarima nego sa Banjalučanima koji istupima, pisanjem i kulturnim djelovanjem, na poseban način, doprinose ‘ostvarenju sna’.

Nakon upoznavanja i rukovanja pred tvrđavom Kastel, gost iz Amerike uputio se prema grobu (mezaru) legendarne Safikade, a pratili su ga prof. dr Miodrag Živanović, redovni profesor Filozofskog fakulteta, Muharem Insanić, kompozitor opere “Safikada“, i urednik radio-serijala Radija RS ‘Medaljoni u vremenu’, ujedno pisac libreta za pomenutu operu, Slavko Podgorelec.

Ovaj ‘kvartet’ u tišini je odao poštu Banjalučanki koja se nesretno zaljubila u vojnika – inovjerca. Onemogućena tradicijom da realizuje ljubav, Safikada je stala pred top koji je svakog dana označavao podne, i tako vlastitom žrtvom dokazala da su osjećanja postojanija od običaja.

Zahvaljujući inventivnosti Dragana Kesića, inače zaposlenika Američke kancelarije u Banjaluci, i tadašnjeg atašea za kulturu američke ambasade u BiH Ronalda Houkinsa – King, Živanović, Insanić i Podgorelec su činom paljenja svijeća na grobu Safikade odali počast hrabroj djevojci.

Ovaj gest nije ostao neprimjećen; Banjalučani su, kasnije, spontano prilazili Kingu, rukovali se i zahvaljivali na ovom simboličnom činu.

Јedan bezimeni, pristupio je Kingu i spontano, držeći mu ruku, rekao:

“Hvala Vam što ste došli! Ima ovdje i Srba, i Bošnjaka i Hrvata, i nikom nije lako, ali eto – pazimo se i družimo u inat nekima koji su nas htjeli zauvijek razdružiti!“

Zahvaljujući simultanom prevodu, skromni veliki King iz DŽordžije nije mogao zadržati suze koje su klizile niz lice…

Izvor: RTRS