Na auto-pijaci posao se često završi trampom: Mijenja rover za koke nosilje

Kriza mijenja navike i pravila, pa se tako auto na auto-pijaci može trampiti za rakiju, drva, građevinski materijal i zemljište, a u posljednje vrijeme i za odjeću, opanke, čarape ili koke nosilje.

To potvrđuje Banjalučanin Ljubo Ugršić, koji je svoj „lend rover” dovezao drugi put na auto-pijacu. Zainteresovanih je bilo, ali samo za zamjenu, pa su mu nudili „sve živo”, čak i više nego što automobil vrijedi.

– Nude placeve, građevinske mašine i materijal, rakiju, drva, krave i telad, pa čak i koke nosilje, opanke, čarape i dječju odjeću. Koliko sam uspio da shvatim, ljudi su zatvorili butike pa gledaju da se riješe silne garderobe. Tako sam „rovera” starog 11 godina prvi put prodavao za 12.500 KM, a sada za 9.500. On zaista vrijedi, ali je problem što narod nema gotovog novca, pa nerijetko čujem od prodavaca da su dobro prošli, ali su na nuli – prenosi Ugršić.

Da je keša sve manje u opticaju, potvrđuje i prodavac koji „mercedes benc” iz 2001. cijeni 10.200 KM, uz mogućnost zamjene, a za keš bi ga dao za 8.999. Malo dalje Marko Kečan iz Novog Grada prodaje „opel korsu” iz 1998. za 3.000 KM.

– Kriza prodaje polovnjaka ne prestaje četiri-pet godina, pa narod više gleda nego što kupuje. Pravih kupaca i mušterija je 10 odsto… A kompenzacija i trampa i dalje su aktuelne. Ne znam da li je to iko prihvatio, ali nudi se razna roba. Mijenja se i starije vozilo za mlađe uz doplatu ili ljudi prodaju automobile da se izvuku iz dugova i kredita. Posao je u odnosu na posljednje tri godine pao oko 40 odsto, pa neki dovoze auto i po šest puta, iako su cijene polovnjaka padale, pogotovo onih skupljih. A lakše se prodaju automobili koji troše plin – otkriva Kečan.

Za to vrijeme, polovnjake s kolegom mehaničarem zagleda Mile Savanović iz Gradiške, koji je došao „da probere štogod za rođaka”.

– Stručnjak je tu jer je danas ljudima teško vjerovati. Koliko je poštenih i provjerenih prodavaca, toliko je i onih koji bi da podvale, pa se mora paziti, jer je automobil poprilična investicija – ističe on.

Mnogi prodavci zbog krize nude automobil i na rate, a jedan čiča koji prodaje „golfa dvojku”, tvrdi da su ga na to natjerale kriza i politika.

– Sa ovom penzijom ne mogu više izdržati skupo gorivo i dažbine na automobil, pa ću nakon prodaje ići pješke i gradskim prevozom. Nema druge – kaže on.

Momak koji radi na prenosu vozila kaže da je ponuda na auto-pijaci odlična, a potražnja slaba.

– U odnosu na period prije 10 godina, sada se proda maksimalno 10-15 odsto vozila ili 10 puta manje. „Folksvagen” je i dalje popularna marka, ali poskupa, pa narod sve više kupuje automobile drugih proizvođača. Već se govori da je mjesto legendarnog „golfa dvojke” zauzeo „fijat punto”, koji se najčešće kupuje i drži cijenu od oko 3.000. S druge strane, ekstraskupa kola se prodaju na drugim mjestima, a na auto-pijaci su uglavnom ona koja koštaju manje od 10.000 KM. Takođe, treba pomenuti i da je prodaja automobila jedna od prvih stvari u krizi. Prodali bi i kuću, ali moraju negdje stanovati – navodi ovaj sagovornik.

Udarno vrijeme na auto-pijaci i dalje je 8-10 i 12-13 sati. Prodavci pamte i da se u dobra stara vremena pred više od 10.000 posjetilaca dovozilo po 500-600 automobila, koji su stajali i u drugim dijelovima pijace jer nije bilo mjesta.

Prodajni prostor prima 400-500 vozila, a cijene dnevnog zakupa su i dalje 10 KM za automobil i 15 KM za kombi. Najviše automobila dovozi se u proljeće i u jesen, a nedjeljom prođe 5.000-6.000 ljudi – precizira Boško Vuksan iz Službe obezbjeđenja Tržnice.

Izvor: Nezavisne/Press.rs