Ne želimo biti „obične nule“

Dražana Lepir, predsjednica Udruženja građana “Oštra Nula”, koje s ciljem stvaranja aktivnijeg i zdravijeg društva, putem mnogobrojnih akcija teži da osvijetli i drugu stranu medalje ekonomsko političke situacije u BiH, govori o iskustvima stečenim konstantim aktivizmom u protekle dvije godine.

Oštra nula

Koliko dugo postoji Oštra Nula i koji su ciljevi njenog djelovanja?

– Oštra Nula postoji skoro dvije godine. Počeli smo kao neformalna grupa građana, da bi se registrovali u oktobru 2010. godine. Osnovni cilj Udruženja “Oštra Nula” je podizanje svijesti o osnovnim ljudskim pravima, kao i podizanje svijesti o odgovornosti vlasti prema građanima.

Šta vas je navelo da osnujete ovo udruženje?

– Oštra Nula je nastala kao reakcija na bezizlaznu situaciju u našoj državi. Sam naziv govori, da ne želimo biti obične nule, kako se prema mladim ljudima i uopšte građanima i građankama vlast postavlja, već da želimo biti oštre nule. Osnivanjem Oštre Nule namjera nam je bila da pokažemo da imamo stav i da ga se ne bojimo pokazati.

Mladi ljudi, pa i ostala populacija su, čini se, uglavnom gluvi i nijemi za mnoge probleme oko sebe – šta vi mislite o tome?

– Može se reći da jesmo satrveni bezizlaznom situacijom u kojoj se svi nalazimo. Takođe, moramo prihvatiti da je situacija u našoj državi zaista teška, tako da nije ni čudo što većina ljudi misli da ne može ništa promijeniti. Iz tog razloga mi ozbiljno shvatamo naše djelovanje, jer mislimo da smo mi građani i građanke ti koji dajemo moć političarima i mi ih biramo da oni rade za sveopštu korist a ne samo za svoje dobro.

Smatrate li da vlast u BiH manipuliše ljudima?

– Činjenica da se ništa nije promijenilo u političkom životu proteklih 20 godina daje odgovor na ovo pitanje.

– Da li ste zadovoljni medijskom podrškom koju dobijate?

Možemo reći da imamo odličnu saradnju sa medijima, koji od početka prate naše akcije. Pojedini mediji nam nisu naklonjeni, kao npr. Srpska novinska agencija (SRNA), koja je pred druge proteste koje smo organizovali sa “Glasom naroda” iznijela sijaset dezinformacija, i zbog kojih smo dobili etiketu domaćih izdajnika.

Prema Vašem iskustvu, mislite li da su mediji dovoljno objektivni, tj. da li se upravljaju prema diktatu vlasti?

– Kao što napomenuh u predhodnom pitanju, ima dosta medija koji su pod kontrolom vlasti, tzv. državni mediji.

Da li je demokratija, prvenstveno sloboda izražavanja u BiH – samo mrtvo slovo na papiru?

– Sloboda izražavanja postoji ali sve dok ne ugrožava planove političara na vlasti.

Da li ste i kakve probleme imali zbog javnog izlaganja nezadovoljstva?

Jesmo. Kažnjeni smo sa 2.100 KM zbog postavljanja transparenta na nedozvoljeno mjesto i zbog lijepljenja stikera u sklopu akcije „Ja samo ne želim da odem odavde“ povodom godinu dana od opštih izbora. Cilj nam je bio istaći da poslije godinu dana od opštih izbora u RS je nezaposleno oko 150 000 ljudi, da RS duguje preko tri i po milijarde, i da nije formirana vlast na državnom nivou. Iako smo prekršili zakon i prihvatamo odgovornost za izdati prekršaj, smatramo da je mogla biti izrečena opomena s obzirom na suštinu našeg nedozvoljenog „oglašavanja“ na teritoriji grada Banjaluke. Teško je reći da li je neko odlučio da iskoristi našu nepažnju i da na ovaj način izvrši pritisak na nas ali smatramo da to ne bi bilo neuobičajeno za ovu državu.

Često vas prozivaju da ste ipak „ vladina organizacija“. Koliko je to tačno i kako se nosite s tim?

– Da smo mi „vladina organizacija“ je čista dezinformacija i u skladu sa tim ne moramo da se nosimo s tom etiketom.

Na osnovu iskustva koje ste stekli u Oštroj Nuli, da li ste optimisti ili pesimisti u pogledu cijelokupne ekonomsko-političke situacije u Republici Srpskoj?

Kao odogovor na ovo pitanje poslužiću se starom izrekom: „Dok čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna“.