Istaknute istorijske ličnosti Banjaluke: Petar Kočić – književnik i narodni tribun

Petar Kočić, jedan od najpoznatijih književnika sa prostora BiH, rođen je u selu Stričići, nadomak Banjaluke, 29. juna 1877. godine.

Osnovnu školu je učio u manastiru Gomionica, gdje mu je otac, zakaluđerivši se kao udovac, bio iguman.

Gimnaziju je počeo učiti u Sarajevu, ali je zbog prosrpskog djelovanja istjeran iz trećeg razreda te je prešao u Beograd, gdje je završio Gimnaziju. Filozofiju je učio u Beču, a 1904. godine došao je u Srbiju i kratko vrijeme bio nastavnik u Skoplju. Poslije dvije godine se preselio u Sarajevo, kao činovnik “Prosvete”, ali je ubrzo otpušten zbog učešća u radničkom štrajku i protjeran u Banjaluku.

Uoči aneksije Bosne i Hercegovine od Austrougarske, Kočić je pokrenuo list “Otadžbina” u Banjaluci i osnovao svoju političku grupu koja je propovijedala borbu protiv Austrije i naročito bespoštednu borbu protiv ostataka feudalnog ropstva. Kao nacionalni i socijalni revolucionar, Kočić je bio veoma omiljen u narodnim masama i kod napredne omladine pa je izabran i za poslanika austrougarskog provincijskog Bosanskog sabora u Sarajevu. Vidjevši u njemu protivnika države, državni organi su ga često hapsili i krivično gonili.

Ropstvo i pravda

Na Kočića se gledalo kao na jednog od najsmjelijih podstrekača srpskog narodnog ponosa i propovjednika društvene pravde. On je od onih u nizu srpskih pisaca i intelektualaca kojima je ropstvo i pravdanje pravde na slobodu odnosilo glavninu snaga. Uoči Prvog svjetskog rata na njemu su primijećeni znaci duševnog rastrojstva.

Nenad Novaković, direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske, kaže da se o Petru Kočiću danas malo zna, a što bi trebalo promijeniti.

“Malo se zna o onome što je Petar Kočić uradio za ovu zemlju i Banjaluku. Žalosno je da se danas Kočić poznaje samo po zboru, koji se pretvorio u kič i šund, a ne u ono što je bila njegova svrha, da se sastaju pisci i umjetnici kako bi razmjenjivali svoja mišljenja o Kočićevim djelima”, rekao je on.

Po Petru Kočiću ime je dobila mala scena Narodnog pozorišta RS kao i gradski park u Banjaluci, ali i naselje koje se zove Kočićev vijenac.

Vrijednost

Novaković je naglasio da je Kočić za vrijeme svog života napravio djela koja vrijede već stotinu godina i koja će nastaviti da vrijede.

“‘Jazavac pred sudom’ i ‘S planine i ispod planine’ su njegova najpoznatija djela koja se mogu primijeniti i na današnja dešavanja. Moramo javnosti više sadržaja o Kočiću i njegovim djelima da podarimo, jer su ljudi generalno neobaviješteni, što je pomalo žalosno”, naglasio je Novaković.

Nikola Vukolić, književnik i predsjednik “Zadužbine Petar Kočić Banjaluka – Beograd”, koji je i prvi dobitnik nagrade “Kočićeva knjiga”, rekao je da bi prvo trebalo ispraviti datum rođenja na Kočićevoj statui u njegovom parku.

“Na statui piše da je on rođen 1876, a zapravo je 1877. godine. Nekoliko puta sam pisao dopise gradu, ali niko na njih nije obraćao pažnju. Petar Kočić je jedan od rijetkih književnika koji zaslužuju svu pažnju i nadam se da će mu sadašnje, ali i buduće vlasti dati više prostora”, kazao je Vukolić.

On je naglasio da se “Kočićev zbor” pretvorio u skrnavljenje lika i djela Petra Kočića.

“Ove godine treba da bude održan jubilarni 50. ‘Kočićev zbor’, na kojem će se opet umiješati estrada i lokalni pjevači i pjevaljke. Kultura je u klimaksu i moramo je vratiti na pravi put”, istakao je Vukolić.

Oboljeli Kočić umro je 27. avgusta 1916. godine u beogradskoj duševnoj bolnici.

Izvor: Nezavisne