Ponosim se time što sam iz Petrovca

Što godine više prolaze ja se sve više ponosim svojim porijeklom i time odakle dolazim. Moji Petrovčani će se ponovo kroz koji dan okupiti na 14. poredu “Večeri Petrovčana” u Banjaluci i neizmjerno se radujem i jedva čekam.

Ovo kaže Milan Grubor, banjalučki ljekar – endokrinolog i predsjednik “Zavičajnog udruženja Petrovac”, koje je organizator okupljanja.

Veče Petrovčana će biti održano u petak, 15. septembra, u salonu “Boldi” u krugu Banjalučkog velesajma, s početkom u 19 časova. Petrovčane će zabavljati Ivan Kukolj Kuki i Šeki Turković. Biće upriličen i kulturno-umjetnički program i tombola sa prigodnim nagradama i iznenađenjima. Od prodaje ulaznica i tombole i donacija finansiraju humanitarni rad udruženja.

Vi ste u Banjaluci odrasli, ali uvijek sa ponosom ističete odakle ste došli.

“Ja imam dva grada – Petrovac i Banjaluku. I to je tako. U jednom sam stekao sve što imam i Banjaluci pripadam srcem i dušom. Ovdje je moj dom.

Međutim, ta neka veza sa rodnim gradom je neobična i kao da sa godinama sve više jača. U Petrovcu sam rođen i čudan je taj osjećaj pripadanja i decenijama kasnije. Tamo dišem.

U vrijeme kad smo se mi 40-godišnjaci rađali majke su nam išle u Bihać da se porode. Praktično, cijela Krajina je moja. To je korijen iz kojeg smo ponikli.

Obišao sam gotovo čitav svijet, ali se najviše u Petrovcu osjećam svoj na svome. Ako tome dodam svoju duboku povezanost sa precima onda u suštini izbora nisam ni imao. Zavičaj je jedan i predodređen, Bogom dan. Naše je da ga čuvamo.

Zato je meni Zavičajno udruženje Petrovčana u Banjaluci daleko više od udruženja. To nije interes, to je ljubav. Baš tu možemo u praksi da testiramo istinu Brane Crnčevića: „Svi sebe dugujemo nekoj djeci; budimo potomci da bismo bili preci“.

Koliko je aktivno udruženje?

“Udruženje je osnovano 2006. godine i jedno je od tri u udruženja u rasejanju. Osim Banjaluke imamo udruženja i u Beogradu i u Novom Sadu.

Ponosni smo na to što nam nikakav interes nije motiv, već prvenstveno očuvanje naših veza, ali i humanitarni rad. Zajedno smo jači.

Počeli smo sa pomoći našim povratnicima preko donacija, Petrovačke kuće za studente iz Petrovca, pa do pomoći tokom pandemije virusa korona. Veče Petrovčana se održava svake godine.

Preko 10.000 Petrovčana i naših potomaka živi u Banjoj Luci. I baš te veze druge i treće generacije su naš ponos. Smatraju nas uticajnijim od Glamočana (smijeh).”

Ove godine ste dobili novo rukovodstvo?

“Tako je. Upravni odbor je osvježen nekolicinom novih članova, koji su unijeli novu energiju i nove ideje, tako da je pred njima mnogo projekata koje planiraju da realizuju i na taj način nastave humanitarni rad ovog udruženja.

Pozivam svoje zemljake da 15. septembra u što većem broju dođu u salon “Boldi” i da svi zajedno uz druženje, igru i pjesmu obilježimo naš zajednički dan. Svašta smo prošli, ali taj duh je nesalomiv.

Ne sumnjam niti jednog trenutka da će i narednim godinama biti nastavljena ova tradicija. Vaspitamo i svoju djecu da nastave da budu i Petrovčani i da se, gdje god smo u svijetu, što jače uvežemo i budemo podrška jedni drugima.

Teško je biti došljak, ali ja lično želim da zahvalim Banjaluci što nas je prihvatila. Veliko je bogatstvo imati dva mjesta na planeti koja su tvoja i gdje pripadaš.”

Banjaluka.com