Prepušteni sami sebi

Štićenici Dječijeg doma “Rada Vranješević” kada napune 18 godina moraju napustiti dom i uglavnom bivaju prepušteni sami sebi. Odvajanje od života na koji su navikli i rastanak od prijatelja samo po sebi je stresna situacija, ali ako se tome doda činjenica da ova djeca nemaju posao, stan ili sigurnu finansijsku pomoć, problem dobija širu i ozbiljniju dimenziju.

Upravo iz tog razloga, učenici banjalučke Gimnazije, u sklopu projekta “Ja građanin”, odlučili su da se bave ovom temom i njenim rješavanjem. Oni su razradili dvije taktike kojima bi pokušali koliko-toliko poboljšati situaciju štićenika koji moraju da napuste dom.

– Prva strategija je da se štićenicima obezbijedi upis na visokoškolske ustanove, bez obzira na njhov uspjeh u srednjoj školi. Iako bi ova strategija mogla da se shvati kao favorizovanje pojedinih društvenih grupa, mi smatramo da njima ipak treba pružiti mnogo veći podsticaj i motivaciju za dalji nastavak školovanja.

Druga strategija podrazumijevala bi realizaciju projekta “Kuće na pola puta”, koja se čini kao najadekvatnije rješenje, jer bi bivšim štićenicima doma pružala smještaj, psihološku i pedagošku podršku, praktične i edukativne radionice – ističu gimnazijalci.

Glavni razlog njihove zainteresovanosti za pomoć štićenicima doma je činjenica da institucije i oni koji bi trebalo da posvete pažnju rješavanju ovog problema ne pokazuju nikakvo interesovanje da im pruže konkretnu pomoć.

– Ako ukažemo javnosti da ovaj problem nije bezazlen i ako pokažemo da smo zainteresovani da ovu problematičnu situaciju otklonimo, ili umanjimo njen intenzitet, onda bismo imali šansu da privučemo strane investitore koji bi pomogli realizaciju našeg projekta, kao što je to učinjeno u Federaciji BiH ili Srbiji – poručuju gimnazijalci.

U Domu “Rada Vranješević” kažu da već duže vrijeme sprovode projekat pomoći ovoj djeci pod nazivom “Šta poslije doma” i ističu da je potrebno podstaći lokalne zajednice u svim opštinama RS da se uključe u akciju.

Samostalan život

Kako kažu, prošle godine je iz doma izašlo osam srednjoškolaca, dok je trenutno u projektu pripreme za samostalan život osam srednjoškolaca i dva studenta.

Psiholog u domu Ljiljana Uletilović ističe da štićenici posljednju godinu boravka u domu uče da samostalno vode domaćinstvo, kuvaju i peru veš, brinu o svom zdravlju, racionalno raspolažu novcem, uče pisati biografije i druge dokumente.

– Takođe, pruža im se neophodna psihosocijalna podrška – uspostavljanje kontakata sa srodnicima, ispitivanje mogućnosti stambenog zbrinjavanja i traženje zaposlenja. Najveći problem štićenika koji napuste dom je nezaposlenost, na čemu bi trebalo više raditi – kaže Uletilovićeva.

Ona dodaje da je želja gimnazijalaca da svoje vrijeme posvete istraživanju ove teme za veliku pohvalu.

– Zahvalni smo im što pokušavaju ukazati na ovu temu i tako podstaći društvo da se aktivno uključi i bude podrška ovim mladim osobama po napuštanju institucionalne brige – ističe Uletilovićeva.

Ideja koju su pokrenuli banjalučki srednjoškolci naišla je na odobravanje velikog broja Banjalučana, koji kažu da je sramota da su učenici ti koji razmišljaju o ovom problemu, a ne oni koji bi trebalo da se brinu o tome.

– Umjesto da se nadležni u ministarstvu, gradu Banjaluka, ali i Vladi Republike Srpske angažuju i zaposle ovu djecu, koje život nije mazio, ili se potrude da im pomognu bilo kako, to su na sebe preuzeli srednjoškolci. Sramota je za jednu državu da djeca po napuštanju doma nemaju pomoć od nje. Da se ne mogu ničemu nadati od države. Istina je da u ovoj državi najbolje prolaze oni koji se bore samo za vlastitu korist i koji ne mare ni za koga i što. Tako da me nebriga nadležnih i ne iznenađuje – rekla je jedna Banjalučanka, koja nije željela da joj objavimo ime.

Izvor: Pressrs.ba