Propast vladinog projekta zapošljavanja pripravnika

Nedavno održana rasprava u rektoratu banjalučkog univerziteta na temu koliko je djece i rođaka profesora na banjalučkim fakultetima zaposleno kao asistenti je još jedna u nizu odličnih repriza tragikomedije naših zvaničnika. Odlična improvizacija. Uvijek kažu isto, ali na drugačiji način. Teško je pomisliti da je iko u ovoj državi tako navodno naivan kao Stanko Stanić, pa da povjeruje da su ta “djeca” postala asistenti metodom slučajnog odabira, a još teže je za povjerovati (a navodno je završen period diktature) da se neko usudi reći da nema toga na banjalučkim fakultetima. Takvo nešto vas zaista ostavi bez teksta, a mislili ste da to više niko ne može.

To da se neko zaposli na stalno, i to zato što je imao sve neophodne kvalifikacije za određeni posao, a ne na osnovu kojekakvih veza, pojava je koja je davno izumrla u našim krajevima, a još je smješnije pričati o tome kako su samo vas čekali da vam daju posao. I mada svi sve znaju i svi o svemu ćute, jasno da će svako ko može i želi da potegne vezu pa ma kako slaba ona bila. Ako želi da dobije posao, mora bar pokušati.

Da se iza svega što zvuči iole pristojno krije još samo jedna lijepo upakovana prevara, primjer je i vladin projekat zapošljavanja pripravnika. Taj projekat pokrenut je 2007. godine sa ciljem da se zaposle kadrovi u oblastima deficitarnih zanimanja, kao što su industrijska proizvodnja, vodoprireda, poljoprivreda i šumarstvo, međutim u reviziji učinka “Funkciosanje projekta zapošljavanja pripravnika VSS”, navodi se da su pripravnici mahom zapošljavani u javnom sektoru, vladi i opštinskoj administraciji, a ne u proizvodnji.

Glavna služba za reviziju javnog sektora takođe navodi da na kraju 2010. nije bilo uplaćeno predviđenih 5.000.000 KM, nego 2.000.000 KM. Ono što je još više poražavajuće jeste da je za 4 godine projekta utrošeno 26.000.000 KM na 4.200 pripravnika, a da broj zaposlenih nije porastao, naprotiv, on se smanjio. Na početku projekta, broj nezaposlenih visokoobrazovanih kadrova bio je 2.700, a četiri godine kasnije, 6.152.

Kod nas je uobičajna praksa da, kada konkurs za posao konačno izađe, predstavlja puku formalnost (zapravo je potpuno besmislen) jer u 99,9 posto slučajeva već postoji neko kome je taj posao obećan ili je taj neko tu već radio, pa bi zatim preko konkursa i zvanično postao radnik. Preciznije, ukoliko nemate jaku vezu, to što ste bili najbolji na fakultetu i sl. kvalifikacije, ne znače vam ništa. Vaša molba završava u kanti za smeće čim vam vide leđa.

“Pokupila sam brojeve telefona svih onih preduzeća koje traže pripravnike sa spiska koji je bio na birou i krenula redom da zovem. Neki su mi rekli da je mjesto popunjeno, drugi da predam dokumentaciju i čekam. Par puta, kada sam otišla na lice mjesta, dakle prema spisku sa biroa, napali su me, sa riječima “Ko si ti? Šta tražiš ovdje? Ko te je poslao” i sl. Niko mi se nikada nije javio. Takođe, čula sam, tako bar kaže moja koleginica, da su nju odbili jer, navodno, da bi dobila posao mora da bude najmanje godinu dana na birou, što ona nije” – priča Z. I, diplomirani inžinjer poljoprivrede.

Ono što je takođe još jedan sjajan primjer koliko je ovaj projekat loše urađen je i to što poslodavci nisu nikako ograničeni, tako da pojedini, u slučaju da im iz nekog razloga zatreba neko ko posjeduje određenu diplomu, oni prime tog radnika na mjesec dana ili na onoliko koliko bi im bio koristan i to često samo radi potpisa na papiru, da bi mu zatim dali otkaz, do neke nove slične “prilike”. Utjeha kratkotrajnim radnicima je u tome što eto imaju bar mjesec dana manje pripravničkog staža.

U već pomenutom revizorskom izvještaju spominje se i to kako nije bilo planskog i sistematskog riješavanja problema, te da je mnogo toga odrađeno traljavo, tako da mnoge stvari nisu jasne. Bilo je poslodavaca koji su iz nepoznatih razloga privilegovani, zatim zahtjeva koji su odobravani tajno, nakon zatvaranja javnog poziva.

Onima koji umiju da čitaju između redova jasno je da je pomenuti projekat zapravo samo svojevrsni moralno-zakonski paravan iza koga nema ni zakona ni morala; legalan izgovor da se zaposle oni kojima je to mjesto, obećano, kupljeno, poklonjeno…