U posjeti dječijim onkološkim klinikama: Dirljivi svijet u kojem žive najmlađi

Bolnički odjeli za dječiju hematoonkologiju nisu mjesta gdje rado ulaze oni koji ne moraju. Rijetko se čak i ljekari, specijalizovani za druge oblasti medicine, odlučuju posjetiti ovaj odjel, mediji još manje.

To je i razumljivo jer je vrlo dirljivo zaviriti u svijet u kojem žive naši najmlađi, a najbolesniji građani. Ipak, za mnoge pojedince i predstavnike institucija bilo bi važno da provedu nekoliko sati s njima, jer možda bi im tako nešto otvorilo oči pred stvarnošću ili ih oplemenilo.

Beba s tumorom

Ekipa Avaza posjetila je klinike za dječiju onkologiju u Sarajevu i Banjaluci i upoznala velike ljude u malima, koji su u borbi za život primorani svoje vršnjačke želje i potrebe ostaviti po strani.

Dr Senka Mesihović-Dinarević, direktorka Discipline za zdravlje djeteta i šefica Pedijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), kaže da je u ovoj bolnici trenutno smješteno 120 djece, a od tog broja, njih desetoro leži na Odjelu hematoonkologije.

– Najmlađi pacijent kojeg smo nedavno primili u tom trenutku bio je star samo jedan sat i smješten je na Pedijatrijskoj klinici. Tu je kod nas jer je prijevremeno rođen. Beba od samo šest mjeseci najmlađi je pacijent koji je smješten na Odjelu za hematoonkologiju, a najstariji naš pacijent na ovom dječijem odjelu ima 14 godina. Djeca su podvrgnuta hemoterapijama i radioterapijama – kaže dr Mesihović-Dinarević.

Na Pedijatrijskoj klinici, kako pojašnjava, ima 12 odjela, a najčešće su bolesti gastroenterološkog i nefrološkog karaktera, zatim bolesti srca, urođene i stečene mane, poremećaji ritma, prijevremena rođenja, potom oboljenja pluća, centralnog nervnog sistema te maligni tumori.

Šefica banjalučkog Odjela hematoonkologije dr Jelica Samardžić-Predojević pojašnjava da proces liječenja traje godinama i stvara se poseban odnos između ljekara i oboljelih.

– Iako je naš uspjeh liječenja kod, recimo, leukemije u rangu s evropskim rezultatima, a to je od 70 do 86 posto, borba sa smrću ne prestaje. To je poseban stres za pacijente, roditelje, medicinare… Tinejdžeri takve dijagnoze najteže podnose – kaže Samardžić- Predojević.

Najmlađi pacijent ovog banjalučkog odjela bilo je novorođenče s malignim tumorom jetre i, kako kaže doktorka, teško da medicina može precizno odgovoriti na pitanje šta je tačan uzrok tako teške dijagnoze kod tek rođenog djeteta.

Na banjalučkom odjelu trenutno je smješteno 13 pacijenata do 18 godina, a najmlađem je šest mjeseci i bori se s leukemijom. Iako se stiče utisak da djeca u BiH sve češće teško obolijevaju, ljekari smatraju da to i nije baš tako, nego danas medicina, jednostavno, prepoznaje bolesti koje nekada nije.

Psihološka podrška

U liječenju je vrlo važan kontakt s roditeljima i oni imaju stalnu psihološku podršku, kao i njihova djeca. Osoblje to, međutim, nema.

– Vlast u BiH nije svjesna da je postojanje ovakvih klinika veoma skupo. Lijekovi koje mi upotrebljavamo kreću se i do nekoliko hiljada maraka za jedan dan, to su posebni režimi ishrane i posebni higijenski uvjeti, budući da čak i infekcija može imati koban ishod – napominje doktorka Samardžić-Predojević.

Većina roditelja teško oboljele djece boravi s njima u bolnici tokom liječenja. Stručnjaci smatraju da je postojanje roditeljske kuće nužno za veće centre u BiH. Inače, u Sarajevu je Gradska uprava ustupila stan na korištenje do izgradnje paviljona za majke pratilje, koji je u sklopu zgrada na Jezeru.

– Ne znam koliko javnost zna, ali za pacijente i roditelje postoje periodi liječenja kada je psihološki od iznimne važnosti da su izvan bolničke sredine, međutim, često su, ipak, primorani biti u bolnici, jer dolaze iz unutrašnjosti, a naša država nema kuće za te namjene, kao region – kaže dr Samardžić-Predojević.

Načelnik Klinike za dječije bolesti Univerzitetsko-kliničkog centra (UKC) Banjaluka dr Stojislav Konjević tvrdi da su zapadna iskustva pokazala da je roditeljska kuća i isplativ i human pristup u zdravstvenom sistemu. Osim toga, kako cijeni, ozbiljna psihološka podrška medicinskom osoblju, koje radi na ovim odjelima, pa samim tim i pacijentima i roditeljima, nešto je što bi trebalo biti nužno predmet interesiranja nadležnih.

– Raditi ovdje nije lako. Vrlo često prolazimo dramu i stres, gubitak, probleme… Imali smo situacije kada pacijent prođe sve instance u liječenju i izgubimo ga na kraju i niko ko se nije sreo s tim ne može zamisliti šta je to. Svaki naredni dan je užasno težak za pacijente, za medicinare. Ta bol ne prestaje – zaključuje dr Konjević.

Podaci Svjetske konfederacije roditelja djece oboljele od malignih oboljenja

175.000 djece – svake godine širom svijeta oboli od raka

80% – dostigao je svjetski prosjek izlječenja mališana oboljelih od malignih oboljenja

Izvor: Nezavisne