Učenici Medicinske škole u Banjaluci proslavili 50 godina od mature: Radni vijek posvetili građanima
Objavljeno: 2. 6. 2024 u 14:51h
Povezane vijesti
Ni pola vijeka nakon završetka srednje škole uspomene na đačke dane ne blijede, a izborom Medicinske škole u Banjaluci svoje živote posvetili su građanima i brizi za njihovo zdravlje.
Na obilježavanju 50 godina od mature prisjetili su se lijepih trenutaka, a najveća satisfakcija im je kad im pacijenti i danas priđu na ulici s osmijehom i lijepom riječju. Pod krošnjama lipe u nekadašnjoj Učiteljskoj školi, a današnjem Prirodno-matematičkom fakultetu, sticali su znanje kako bi liječili građane, a tu su se nakon 50 godina ponovo okupili učenici generacije 1970/74. kako bi proslavili veliki jubilej.
Biljana Pandžić, učenica ove generacije, ističe da je bila velika čast završiti Medicinsku školu.
“To je životna škola i svakome bih savjetovala. I mom unuku sam savjetovala, tako da je treći medicinske. Slavimo 50 godina, ali moram reći da sam jako žalosna što je Medicinska škola još podstanar. Sa sestrom se rađa, sa sestrom se i umire. I svi ćemo danas-sutra reći: ‘Joj, sestro'”, ističe ona i apeluje da se napravi zgrada za ovu školu kako bi učenici imali što bolje uslove za sticanje znanja.
Prisjećajući se školskih dana kaže da je tada bilo sve drugačije.
“Do podne smo išli na praksu, a popodne u školu. Tada je medicinska sestra bila vrhunska, mogla je i predavati i prenositi znanje”, kaže ona.
Školske dane obilježili su lijepi trenuci, kao i veliko drugarstvo.
“Oslanjali smo se jedni na druge, pomagali jedni drugima, nije bilo zavisti”, prisjeća se Pandžićeva.
Lijepa sjećanja iz školskih dana nose i ostali maturanti ove generacije, a te uspomene ni 50 godina kasnije ne blijede.
Vesna Savić bila je jedna od maturantkinja Medicinske škole 1974. godine, a prema njenim riječima, mnogi od njih su ostali u struci i bili na raspolaganju sugrađanima kad je bilo najteže.
“Naše školovanje je obilježila epidemija variole vere. Mi smo učestvovali u vakcinisanju ljudi. Prvo smo učili u kabinetu, a onda smo išli na teren. Najveći broj naših koleginica je ostao da radi kao medicinska sestra i dokvalifikovao se poslije uz rad”, priča ona.
Kao i Pandžićeva, i ona se prisjeća dana provedenih na praksi i ljekara koji su im nesebično prenosili znanja jer su znali da će upravo one biti njihovi prvi pomoćnici.
“Naše penzije su jako male, ali meni satisfakciju čini kada mene moji sugrađani sačekaju na ulici i prepoznaju me po dobru koje su doživjeli od mene i mojih koleginica”, govori Savićeva.
Znanje usvojeno u školi i na praksi nisu čuvale samo za sebe, već su ga primjenjivale u dugom radnom vijeku. Iako ih je život odnio na razne strane svijeta, barem na trenutak su se vratili u Banjaluku, tamo gdje je sve počelo, kako bi zajedno proslavili 50 godina.
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
