Zašto Banjaluka nema urbanistički plan i kome to pogoduje? (Foto)

“Trenutno stanje (ne-)planske politike Grada Banjaluke karakteriše nedostatak bilo kakve vizije.”

Ovo kaže Siniša Cvijić iz Banjaluke, doktor tehničkih nauka iz oblasti arhitekture.

Dr Siniša Cvijić

Istovremeno, kandidatkinja za gradonačelnicu Banjaluke Jelena Trivić, takođe se svesrdno zalaže za donošenje gradskog Urbanističkog plana:

“Oklijevanje u usvajanju Urbanističkog plana od strane predstavnika gradske vlasti nameće nam pitanje da li će on za nekoliko godina – kada svi zemljišni resursi unutar urbanog područja budu uništeni – biti uopšte potrebno donošenje ovog strateškog prostorno-planskog dokumenta koji bi dao pravce i razvoja grada”, kazala je Trivić.

Podsjetimo, posljednji urbanistički plan Banjaluke je usvojen 1975. godine. Od tada do danas mnogo se toga promijenilo: došlo je do raspada države i građanskog rata, promijenilo se društveno i ekonomsko uređenje zemlje, došlo je do masovnih migracija, grad je promijenio svoj status, i dr.

Dr Cvijić kaže da je, iz tih razloga, već poslije rata, postojeći plan bio prevaziđen i trebalo se pristupiti izradi i usvajanju novog urbanističkog plana, što se nije desilo do danas.

“Pokušaji izrade urbanističkog plana nisu završili njegovim usvajanjem, a u međuvremenu su se desile trajne promjene u urbanom području tako da su zone rezervisane za rekreaciju, sport i obrazovanje u poslijeratnom periodu, kroz regulacione planove planirane za izgradnju poslovnih i stambenih sadržaja. Pri tome, ovim sprovedbenim planskim dokumentima vrlo često nisu planirane zone koje bi kompenzovale nedostatak ovih sadržaja urbanog standarda unutar urbanog područja.”

Prostornim planom opštine Banjaluke je istaknuta neophodnost izrade urbanističkog plana kao i zoning planova za područja specijalnih namjena. Ovim strateškim prostorno-planskim dokumentom je prošireno uže i šire urbano područje, čime je u prostornom smislu stvorena potreba za detaljnijim razrađivanjem tih oblasti.

“Urbanistički plan treba da da osnovne pravce prostornog razvoja urbanog područja i zemljišne politike gradskog urbanog područja. Nepostojanje ovog strateškog planskog dokumenta otvara mogućnost manipulacije površinama i građevinskim zemljištem unutar urbanog područja”, navodi Trivićeva.

S druge strane dr Cvijić smatra da se poslije poslednjeg rata nastojalo da se donošenjem regulacionih planova za urbano područje Banjaluke donekle ostvari ciljevi Urbanističkog plana iz 1975. godine, ali je jasno da na taj način nisu sagledani stanje i potrebe grada kao cjeline.

“Urušavanje planerskih standarda u tom periodu se ogledalo u sve većem uvažavanju želja određenih interesnih krugova i velikih investitora što se uglavnom dešavalo uz urušavanje svih parametara urbanog standarda. Međutim, u posljednje vrijeme otišlo se korak dalje. Institucijom izmjene regulacionog plana prema zahtjevima investitora ne sagledavaju se čak ni područja regulacionih planova kao logična cjelina, već se samo otvaraju mogućnosti eksploatacije zemljišta bez razmišljanja o posljedicama takvih poduhvata”, kaže Cvijić.

Trivićeva, pak, tvrdi da smo ovih dana svjedoci pokušaja Gradske uprave da se izmjenama regulacionih planova promijeni namjena lokacijama, koje su ranijim prostorno-planskim dokumentima bile predviđene za obrazovanje. Ovakav odnos prema građevinskom zemljištu dovodi do nepovratnih negativnih promjena u prostoru i trajne devastacije urbanog područja.

“Iako su svi urbanistički parametri ovo vrstom intervencija u prostoru u velikoj mjeri nepovratno narušeni, usvajanje Urbanističkog plana Banjaluke, koji je izrađen u uvažavajući trenutnu socio-ekonomsku situaciju i zakonodavni okvir, je uslov “sine qua non” za zaustavljanje dalje degradacije urbanog tkiva Banjaluke”, zaključuje Cvijić.

Banjaluka.com