Zašto spomen-ploča u Šargovcu krije istinu o ubijenoj djeci?

U Šargovcu u dvorištu osnovne škole na spomen-ploči za 52 učenika srpske nacionalnosti koje su 1942. godine ubile ustaše od 2012. godine kada je podignuta piše da su djeca “umrla”.

Jelena Gajanović, profesor srpskog jezika i književnosti zaposlena u Građevinskoj školi u Banjaluci smatra da dokaz da najveća uvreda žrtvama nije sam zločin, već pokušaj da se istina ublaži, jeste postavljanje spomen-ploče u dvorištu šargovačke osnovne škole na kojoj piše da su đaci ‘umrli’, a ne da su zvjerski ubijeni.

Darko Tomić, direktor Osnovne škole „Đura Jakšić“ kaže da je termin “umrli” korišten jer se Pravilnikom o simbolima i obilježjima u školama Ministarstva prosvjete i kulture, ne dozvoljava da se napiše “ubijen” ili “zaklan”. On je naglasio da je za to da se pored postojeće spomen-ploče postavi još jedna na kojoj bi bilo objašnjeni detalji.

Jelena Gajanović svojom životnom misijom smatra rad na očuvanju kulture sjećanja, s posebnim fokusom na stradanje djece u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH), kojim se bavi više od deset godina.

Podsjetila je da su 7. februara 1942. godine ustaše bez ispaljenog metka ubile 52 učenika srpske nacionalnosti od 9 do 13 godina, tada Narodne škole, a danas Osnovne škole „Đura Jakšić“ iz Šargovca.

– Učiteljicu Dobrilu Martinić ustaše su natjerale da u razrednoj knjizi, kraj imena svakog djeteta, napiše da je ono umrlo 7. veljače 1942. godine. Taj isti dan, u svega deset sati, mučki je ubijeno 2.300 mještana, srpske nacionalnosti, banjalučkih sela, danas gradskih naselja Drakulić, Šargovac i Motike kao i 37 radnika rudnika Rakovac, takođe u Banjaluci. Među ubijenim bilo je 551 dijete – naglasila je Gajanović.

Podsjetila je da je spomen-ploča postavljena 2012. i do danas ona se tu nalazi i ispred nje sveštenici služe parastos svaki 7. februar, a među prisutnima su i predstavnici institucija i javnih ustanova Republike Srpske.

“Skrenuta pažnja na propust”

– Direktoru škole je odmah po postavljanju spomen-ploča skrenuta pažnja na ovaj strašan propust i to od predstavnika udruženja „Sedmi februar“ i ukazano mu je na to da je „umrli“ ustaški narativ, no on je pravdao svoj postupak rekavši da je spomen-ploča replika razredne knjige i kao takva je autentična. On, čak, u jednom članku koji je dostupan na internetu kaže da mu je poznata činjenica da je učiteljica natjerana da to napiše – navela je Gajanović.

Ona se obratila Ministarstvu prosvjete i Gradu, a kako navodi odgovorili su joj da to nije njihova nadležnost, a iz Grada su joj rekli da su spremni da finansiraju promjenu natpisa ukoliko se rukovodstvo škole odluči za taj korak.

– Objasniću zašto je ovakav stav opasan. Svjesno insistiranje na nečem što je neistina može se posmatrati kao pokušaj prekrajanja istorijskih činjenica s ciljem promjene zvaničnog sjećanja na neki događaj i stvaranja lažne slike o prošlosti. Takvi stavovi, bez obzira na namjeru, predstavljaju oblik istorijskog revizionizma i direktno vrijeđaju dostojanstvo žrtava, preživjelih i njihovih porodica – istakla je Gajanović.

Objasnila je da se u udžbeniku „Istorija“ namijenjenom učenicima devetih razreda, koji je odobrio Reublički pedagoški zavod, spominju se stratišta, među kojima su Šargovac i Drakulić.

“Današnji učenici zbunjeni”

– Po definiciji stratište je mjesto masovne likvidacije civila ili ratnih zarobljenika u uslovima rata. Šta reći učeniku koji je došao sa takvim predznanjem i našao se pred spomen-pločom? Da li je istina ono što piše u udžbeniku ili na spomen-ploči? Mene su moji učenici pitali da li su spomen-ploču podigle ustaše – rekla je ona.

Dodala je da su i same ustaše su priznale ovaj zločin šaljući tajni radiogram po njegovom izvršenju iz Banjaluke u Zagreb navodeći čak na koji način su ga izvršili i koliko je civila srpske nacionalnosti ubijeno, navodeći koliko je bilo djece, a koliko radnika rudnika Rakovica.

– Ova neusaglašenost je grubo kršenje etičkih standarda, jer dovodi u pitanje samu istinu o stradanju. Takođe, na spomen-kosturnici u Drakuliću piše da su žrtve ubijene, isto kao i na spomeniku posvećenom radnicima rudnika Rakovica. Kako to da su svi oni žrtve ustaškog terora koji je počinjen isti dan, a samo su šargovački đaci umrli? – pita Jelena Gajanović.

Na pitanje da li je planirana promjena natpisa direktor je odgovorio da prvo moraju dobiti zahtjev za izmjenu.

– Mi do sada službeno nismo dobili ni jedan zahtjev, osim prije možda 15-tak dana koleginica Jelena Gajanović, a nikakvo udruženje, niti bilo ko od drugih do sada od 2012. godine nije podnio takav zahtjev – rekao je on.

Istakao je da se svakog 7. februara to detaljno pojasni.

– I dan danas je na snazi Pravilnik o simbolima i obilježjima u školama, gdje ne dozvoljava da se napiše ubijen, zaklan i tako dalje. Ministarstvo prosvjete je donijelo taj Pravilnik ne Osnovna škola “Đura Jakšić”. Znači nije to interni Pravilnik, već ne nego Republike Srpske – naglasio je Tomić.

Dodao je da ukoliko dobiju zvanični dopis od nekog udruženja biće razmotren, te naglasio da se planira izgradnja spomen-parka “odmah ispod škole, na gradskom zemljištu i daje mogućnost da se apsolutno opiše zločin kao što se desio”.

– Što se mene tiče, i ako se dobije saglasnost Ministarstva, može se uraditi još jedna spomen-ploča pored te, gdje će se jasno navesti kad se zločin desio, istorijski razlozi, ko je počinio – rekao je Tomić.

Smatra da postojeća spomen-ploča treba da ostane, zato što je ona, “orginalna razrednica (razredna knjiga) kao što je bila zapisana”.

– Nad tom djecom je tri puta učinjen zločin. Prvi put kad su ubijeni, zaklani, drugi put kad su ustaše natjerale učiteljicu Dobrili da je umro/umrla, iako su ubijeni. A treće, što se ćutalo tolike godine. Ako mi ne stavimo ovu ploču, evo sad, neće biti toliko interesovanja i neće ljudi znati da su upisani. Ovo je originalni dokument koji je pronađen, a pored spomen-ploče treba da stoji pojašnjenje zbog čega je to, ko je ubio i tako dalje – rekao je on.

Izvor: Srpska info