Znate li šta je bukomjer?

Buka, bila ona od vozila, muzike, radova ili neka druga, dio je naše svakodnevnice.

Ovoga puta odlučili smo da istražimo kako se ona mjeri, kao i kolike su kazne za prekoračenje dozvoljenog intenziteta buke.

“Buka u gradu Banjaluci se mjeri uređajem koji se zove bukomjer”, rekli su nam ovo u Odeljenju za inspekcijske poslove u Gradskoj upravi Banjaluka

“Mjerenje se vrši putem ovlaštenog pravnog lica koje ima licencu za obavljanje djelatnosti iz oblasti zaštite životne sredine koju izdaje Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske a na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine i Pravilnika o uslovima za obavljanje djelatnosti iz oblasti zaštite životne sredine”, kazao nam je Vladimir Plavšić, ekološki inspektor u Gradskoj upravi.

Mjerenje se vrši na pet lokacija

Mjerenje se vrši na pet lokacija u gradu. Lokacije su izabrane mjerenjem buke na području čitavog grada, lokacije sa najvećim vrijednostima izabrane su za stalna mjerenja, a to su:

• Rosulje (raskrsnica ul. T. Amelice i Ul. Krajiških brigada 9;
• Borik (raskrsnica Gundulićeve i Bulevar V. Radomira Putnika);
• Obilićevo (raskrsnica Cara Lazara i S. Stepanovića);
• Lauš (kružni tok);
• Centar (bul. Cara Dušana i Kralja P. Karađorđevića).

“Zakonska obaveza subjekata, koji su obavezni posjedovati ekološku dozvolu, je da poštuju propisane mjere za smanjenje emisija u vazduh i emisija buke iz ekološke dozvole koju posjeduju. Dozvoljeni nivoi vanjske buke prema Pravilniku o dozvoljenim granicama intenziteta zvuka i šuma su definisani u skladu sa područjem u kojem se izvor buke nalazi. Navedeni pravilnik, odnosno granične vrijednosti u njemu, su obavezni poštovati i subjekti koji nemaju obavezu posjedovanja ekološke dozvole, kao npr. ugostiteljski objekti”, objasnio je Plavšić.

RS još uvijek nema zakon o zaštiti od buke

Dodaje da u Republici Srpskoj, još uvijek, ne postoji zakon o zaštiti od buke kakav postoji u Srbiji već više od 10 godina ali i u Federaciji BiH.

“U praksi ekoloških inspektora, se pokazalo da većina problema vezanih za emisiju buke u životnu sredinu nastaje nakon što postrojenja/pogoni/poslovni objekti, koji svojom djelatnošću emituju buku u životnu sredinu, dobiju sve potrebne dozvole za izgradnju objekta i/ili rad u gusto naseljenim područjima u kojima je nekompatibilno vršenje proizvodne ili uslužne djelatnosti sa stanovanjem iz ugla zaštite životne sredine”, objasnio je Plavšić.

Isto tako, kaže Plavšić, veliki problem predstavljaju i ugostiteljski objekti koji se nalaze u objektima kolektivnog stanovanja (stambenim zgradama), koji vrše djelatnost u poslovnim prostorima i koji ne posjeduju zvučnu izolaciju objekta neophodnu za obavaljanje takve vrste djelatnosti, čime se narušava životna sredina stambenim jedinicama u zgradi.

Na pitanje šta u situaciji kada komšija buši “hiltovkom” zid na spratu iznad ili ispod nas, Plavšić kaže da se tada narušava komunalni/kućni red.

“Neki od propisa koji regulišu komunalni/kućni red su Odluka o komunalnom redu i Odluka o kućnom redu u stambenim zgradama u kojoj je, između ostalog, članom 3., propisano da „u periodu od 22 sata do 6 sati (zimi), i od 23 do 5 sati (ljeti), kao i u vrijeme od 14 i 30 do 17 i 30 sati – ponašati se na način koji obezbjeđuje potpuni mir i tišinu u zgradi (vrijeme dnevnog i noćnog odmora)“ “, ističe Plavšić.

On dodaje da je članom 4. zabranjeno „u stanu, pomoćnom, poslovnom ili garažnom prostoru proizvoditi buku, razvijati paru, dim, gasove i sl. – što ometa druge stanare u mirnom korištenju stana”.

“Nazdor nad navedenim propisima vrši Komunalna policija, ali i građevinska inspekcija, ako se rade veće rekonstrukcije za koje je potrebna građevinska dozvola”, objasnio je Plavšić.

Kolike su kazne za prekoračenje buke?

Kako ne postoji zakon o zaštiti od buke, ekološki inspektori se u svom radu oslanjaju na jedini propis koji postoji a koji reguliše vrijednosti emisija buke, kaže Plavšić, a to je već pomenuti Pravilnik o dozvoljenim granicama intenziteta zvuka i šuma.

“Kako je pravilnik iz 1989. godine, ne postoje kaznene odredbe iz Pravilnika koje bi se koristile. Ekološki inspektori, subjekte koji posjeduju ekološku dozvolu, kažnjavaju za prekoračenje dozvoljenog nivoa buke iz ekološke dozvole na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine koji, članom 132. tačkom 1. stavom g. propisuje da će se novčanom kaznom od 2.000 KM do 20.000 KM kazniti za prekršaj pravno lice ako „ne ispunjava mjere utvrđene ekološkom dozvolom koju posjeduje“, u koje, između ostalih mjera, spadaju i mjere za smanjenje emisija buke u životnu sredinu”, ističe Plavšić.

Prema njegovim riječima, za isti prekršaj predviđene su kazne od 1.000 KM do 3.000 KM za odgovorno lice u pravnom licu, odnosno od 1.000 KM do 10.000 KM za preduzetnika.

“Za subjekte koji nisu u obavezi da posjeduju ekološku dozvolu, a mjerenjem buke putem ovlaštenog lica se utvrdi prekoračenje dozvoljenog nivoa, ekološki inspektori, u praksi, zapisnikom ili rješenjem, nalažu subjektu kontrole da buku svede u dozvoljene granice u razumnom roku”, kaže Plavšić.

Dodaje da ako se, ponovnim mjerenjem, utvrdi da subjekat kontrole nije emisije buke sveo u dozvoljene granice, ekološki inspektor izdaje prekršajni nalog za nepostupanje po zapisnički naloženoj mjeri odnosno, ako je izdao rješenje, za neizvršenje rješenja, po osnovu Zakona o inspekcijama.

“Što se tiče ugostiteljskih objekata postoje kaznene odredbe za prekoračenje dozvoljenog nivoa buke iz ugostiteljskih objekata po Uredbi o određivanju radnog vremena u ugostiteljskim objektima, od 800 KM do 4.000 KM za ugostitelja kao privredno društvo odnosno od 400 KM do 2.000 KM za ugostitelja kao samostalnog preduzetnika”, pojasnio je Plavšić.

Kako kaže on, postoje i kaznene odredbe iz Odluke o određivanju radnog vremena ugostiteljskim objektima na području grada Banjaluka, u iznosu od 1.000 do 7.000 KM za obavljanje ugostiteljske djelatnosti ugostitelja kao pravnog lica, a da u ugostiteljskom objektu nisu ispunjeni uslovi za zaštitu od buke – iz člana 14. odluke, odnosno za isti prekršaj u iznosu od 500 do 1.000 KM za ugostitelja kao preduzetnika.

Ovaj tekst je izrađen uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska. Sadržaj materijala je isključiva odgovornost portala i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Švedske.