Borjana Mikavica: Opera je pjevačima iz Banjaluke najbolnija tačka

Koncert pod nazivom “Viva Mozart” će večeras na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS) sa početkom u 20 časova izvesti udruženi Simfonijski orkestar NP RS i Simfonijski orkestar Mostar sa solistima Borjanom Mikavicom, Albinom Smajlović Tomić, Ivanom Milinčić, Milicom Damjanac, Mladenom Prodanom i Aleksandrom Dragojevićem.

Riječ je o koncertu koji je posvećen jednom od najvećih kompozitora svih vremena, a koji ujedno želi skrenuti pažnju javnosti na aktuelan društveni problem – nasilje nad ženama, te se i izvodi na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

Među ženama koje će nas provesti kroz cjelovečernji koncert najljepših melodija je i mecosopran Borjana Mikavica. Ova umjetnica diplomu solo pjevanja nosi sa Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci sa klase profesorice Radmile Smiljanić, a banjalučka publika ju je mogla čuti na gotovo svim većim muzičkim manifestacijama.

Više o koncertu “Viva Mozart”, izazovima operskog pjevanja i perspektivi operske muzike u Banjaluci Borjana Mikavica je govorila za “Nezavisne novine”.

NN: Kakav repertoar pripremate povodom koncerta “Viva Mozart”? Šta ćemo iz opusa ovog slavnog kompozitora moći da čujemo?

MIKAVICA: Spremamo koncert posvećen velikom kompozitoru Volfgangu Amadeusu Mocartu, a ujedno podržavamo i Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Izvodićemo uvertire, ansamble i arije iz šest Mocartovih opera: “Figarova ženidba”, “Čarobna frula”, “Idomeneo”, “Direktor pozorišta”, “Don Đovani” i “Tako čine sve.”

NN: Koje su specifičnosti i izazovi izvođenja Mocartovih djela, šta ih čini posebnim?

MIKAVICA: Na ovo pitanje mogu odgovoriti samo u svoje ime, jer svi imamo različite instrumente i sposobnosti. Meni je zanimljivo to što u notnom tekstu kod Mocarta sve izgleda puno jednostavnije nego što jeste. Predivno napisane melodije ipak iziskuju mnogo kontrole, kondicije, dikcije i fraziranja.

NN: Kao gosti nastupiće članovi Simfonijskog orkestra Mostar. Koliko je za mladi Simfonijski orkestar NP RS značajna saradnja sa drugim orkestrima iz regiona?

MIKAVICA: Za nas muzičare svaka saradnja ima veliki značaj iz više razloga. Osim što izlazimo iz zone komfora, pomaže nam da se brže i lakše prilagođavamo različitim okolnostima, kao što su dirigenti, orkestri, kolege pjevači, dok u međuvremenu razmjenjujemo iskustava, ideje i kreativno se razvijamo. Samim tim se i radujemo saradnji sa našim dragim kolegama iz Mostara.

NN: Pored dva orkestra čućemo i Vaše kolege soliste Albinu Smajlović Tomić, Ivanu Milinčić, Milicu Damjanac, Mladena Prodana i Aleksandra Dragojevića. Kako je tekla saradnja i kako ste zadovoljni rezultatom uoči premijere?

MIKAVICA: Probe su nam počele tek u petak naveče, ali sam sigurna da će sve jako lijepo funkcionisati. Naša muzička porodica je prilično mala, tako da se svi poznajemo dugo i mnogo puta smo zajedno učestvovali u projektima.

NN: Koncert se održava na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Kako su žene tretirane u Mocartovim operama, može li se povući paralela sa savremenim dobom?

MIKAVICA: Mocart je do kraja života bio sa svojom suprugom Konstancom. To nam govori nešto o njemu. U njegovim operama imamo obilje ženskih likova sa mnogobrojnim vrlinama i mogu reći da je bio milosrdniji prema ženama nego mnogi drugi kompozitori.

NN: Koliko je teško saživjeti se sa likovima koje tumačite? Na koji način pristupate tom procesu?

MIKAVICA: Ne pronalazim poteškoće da se uživim u likove, a vjerujem ni moje kolege, jer su motivi što se bavimo muzikom ljubav i emocija i one nas uvode u djela, pa samim tim posjedujemo i saosjećajnost. Tako da u svakom liku koji tumačim pronađem nešto poznato, što sam već osjetila ili proživjela i onda to razvijam dalje.

NN: Mecosopran, barem kada je riječ o Banjaluci, važi za rijedak glas. Koje su posebnosti ovog glasa i zbog čega ga rjeđe susrećemo?

MIKAVICA: Mecosopran je zapravo most između soprana i alta. Mislim da je najčešća karakteristika koju ljudi primjećuju i vole kod mecosoprana tamnija boja glasa, ona nas izdvaja od ostalih glasova. Čini sa da nas je malo, jer je više glavnih ženskih uloga u poznatim operama pisano za soprane.

NN: Već neko vrijeme se govori o tome kako je Banjaluci potrebna opera, a rad Simfonijskog orkestra NP RS svakako ide u prilog toj ideji. Da li je, po Vašem mišljenju, Banjaluka stasala za takvu ustanovu i koji su preduslovi za takav poduhvat?

MIKAVICA: Apsolutno mislim da je publika više nego spremna za zgradu opere. To je svim pjevačima iz Banjaluke i regiona najbolnija tačka, da ne bismo morali otići odavde kako bismo se bavili onim što volimo i za što smo se školovali ovdje. Vraćamo se na Mocarta opet. Njegova prva opera, koju je napisao sa 12 godina, “Bastijen i Bastijena”, u kojoj sam igrala ulogu Bastijena, izvođena je u NP RS prije skoro 20 godina i sve predstave su bile veoma posjećene. Ista opera je obnovljena prije godinu dana u modernijoj režiji, sa drugim kolegama. Takođe je izvođena opereta “Orfej iz podzemlja” u kojoj sam igrala ulogu Javnog mišljenja, gdje smo pored solista i orkestra imali hor i balet. Svaki put je publika bila oduševljena i sala NP RS je bila prepuna. Svi ti projekti nisu bili jednostavni i zahtijevaju sredstva, prostor i vrijeme, ali publike je bilo svaki put, kao i na našim koncertima. Mi smo se skoro prestali i nadati da će se ikad izgraditi prostor za nas.

NN: Može li opera u savremeno doba da parira “instant” sadržajima i na koje načine bi se mogla približiti mlađoj publici?

MIKAVICA: Teško da više išta može parirati instant sadržajima, brzo se živi, mlade generacije su sve više okrenute tehnologiji, a sve manje prirodi i umjetnosti. Ali ono što možemo je ići u korak sa vremenom i nekako umjetnost utkati u instant sadržaj. Na društvenim mrežama ima mnogo stranica koje dijele sadržaj posvećen umjetnosti, takođe i na televiziji. Možemo ih usmjeravati, u nadi da ćemo jednog dana nadjačati manje kvalitetan sadržaj.

Foto: Dejan Rakita

Izvor: Nezavisne